Onkološki pacijenti u Bosni i Hercegovini izdvajaju ogroman novac za kupovinu lijekova koje se ne nalaze na listi Fonda solidarnosti, a koji su i po nekoliko puta skuplji u našoj zemlji nego u državama regije i šire.
Nije teško otići u apoteku, ali terapija lijeka Keytruda u BiH za 21 dan košta nevjerovatnih 11.900 KM.
Četrdesetsedmogodišnja Amira Lukovac iz Sarajeva, oboljela od karcinoma dojke, od 2023. godine kupuje lijek u Turskoj jer je tamo, kako kaže, duplo jeftiniji, odnosno 6.500 maraka.
BiH nema strategiju
Deseci su ovakvih primjera naših najtežih pacijenata širom zemlje koji na razne načine, od pomoći najbližih, familije, dizanja kredita, posuđivanja, do obraćanja humanitarnim organizacijama, pokušavaju prikupiti novac za terapiju koja im znači produženje života.
Zašto su lijekovi za onkološke pacijente u BiH tako skupi i zašto je razlika u cijenu sa zemljama u regiji i u primjera radi Turskoj, i po nekoliko puta niža, upitali smo Anu Petrović, direktoricu Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH.
– Prije svega, BiH nema strategiju šta liječimo, koje pacijente zbrinjavamo, niti imamo strategiju predviđanja koje lijekove uvodimo našim pacijentima u programe nego se reagira stihijski. Nama iz godine u godinu raste broj onkoloških pacijenata, a to ne prate proračunski programi. Izostalo je kako što više novca ubaciti u zdravstvo i naravno poštivanje već donesenih odredbi koje kažu da se Lista lijekova Fonda solidarnosti mora revidirati minimalno jednom godišnje dok se kantoni prema propisima moraju uskladiti sa Federalnom listom lijekova. Ukratko, zbog loše dostupnosti lijekova u sistemu liječenja pacijenti se okreću nabavci u apotekama, a tamo se cijene drugačije formiraju, jer apoteke podliježu marži. S druge strane, cijene lijekova koje nabavlja država daleko su niže jer se nabavljaju putem tendera i dodatnim pregovaranjima. U zemljama okruženja, zbog daleko nižeg PDV-a, njihove kompletne uređenosti i bolje dostupnosti lijekova, pacijentima je olakšano, jer nisu osuđeni da po lijek idu u apoteku, jer znaju da će ga dobiti kroz redovnu zdravstvenu zaštitu – navodi Petrović.
PDV na lijekove u BiH iznosi nevjerovatnih 17 posto, dok u susjednim zemljama, poput Hrvatske i Sjeverne Makedonije, ta stopa iznosi pet posto.
U Sloveniji PDV na lijekove je devet i po, a u Srbiji 10 posto.
Ova činjenica predstavlja značajan finansijski teret za građane BiH, naročito ako se uzmu u obzir cijene lijekova i prosječna primanja te životni standard građana.
– Kada govorimo o komercijalnim cijenama lijekova to je nešto što je propisala država, kolika je marža na lijekove, ali i sve druge marže te koliki je PDV. U apoteci je lijek stavljen na slobodno tržište i ona ima odriješene ruke da stavi cijenu. Država je propisala maksimalne cijene lijekova i niko ne može prometovati lijek iznad tih cijena. Navest ću vam banalan primjer funkcioniranja tržišta, možete ručati u restoranu u Parlamentu BiH i tamo pojesti šniclu za pet ili 10 KM, ali uđete li u restoran koji tržišno posluje, nećete moći ručati za tu cijenu. U nekim zemljama koje se spominju da naši pacijenti u njima jeftinije kupuju lijekove, postoje paralelni načini nabavke lijekova koji spada u polukontrolirani uvoz. Osim toga, mi se sa tim državama ne možemo porediti ni po broju stanovnika, uređenosti… Naravno, da u takvim državama, kada uđete u apoteku, možete kupiti lijek po jeftinijoj cijeni – pojašnjava Petrović.
Ima li volje među državnim parlamentarcima da se pokrene pitanje smanjenja ili potpunog ukidanja PDV-a na lijekove, naročito one koje koriste najteži pacijenti.
Denijal Tulumović, zastupnik (SDA) u Zastupničkom domu BiH, kaže kako će na jednoj od sljedećih sjednica državnog parlamenta inicirati upravo pitanje smanjenje ili ukidanja PDV-a na lijekove za teško oboljele.
– I sam sam bio pacijent i imao potrebu za takvim lijekovima. U prethodnom periodu u nekoliko navrata sam govorio sa bivšim premijerom Federacije BiH, Fadilom Novalićem. Premijer je imao volju da se to učini, ali nije imao adekvatnu podršku iz Federalnog ministarstva zdravstva. Obećavam da ću se u narednom periodu, onoliko koliko je to u mojoj moći, boriti da se pitanje ukidanja ili smanjenja PDV-a na lijekove pokrene. To je vrlo važna tema, pitanje koje bi se trebalo ticati svih nas, jer niko ne zna kada će mu lijekovi zatrebati – kaže Tulumović.
Zastupnica PDP-a i članica Komisije za finansije i budžet Mira Pekić podsjetila je na činjeicu da vlast u protzeklih 20 godina nije uspjela promijneniti Zakon o PDV-u u smislu uvođenja niže stope na hranu, opremu za bebe, a naročito za lijekove.
– To je bila obaveza kao zastupnika, tako i Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), pošto su zakonom oni nadležni da pokreću pitanja izmjena. S obzirom na to da smo čekali da se novi zakon o PDV-u pojavi u Parlamentu, što je također bila jedna od obaveza Upravnog odbora UIO, odnosno obaveza u samom planu rada Vijeća ministara BiH, međutim mi vidimo da svaka najmanja inicijativa zastupnika iz opozicije nailazi na otpor. Svesni smo da će se isto desiti i sa ovom inicijativom ako ne bude saglasnosti Upravnog odbora UIO. Zakon o PDV-u jednostavno betoniran koji se ne može promineniti. Čim nešto pokušamo, vladajući se uplaše, kažu to nam je manje novca u budžetu – ističe Pekić.
Kaže kako je cilj uvesti nultu stopu PDV-a na lijekove, naročito one za onkološke pacijente, a dio prihoda u budžetu da se nadoknadi od povećanja akciza na alkohol.
– Pričamo o akcizama na duhan i duhanske prerađevine, a ne pričamo o akcizama na alkohol, naročito na žestoka alkoholna pića gdje se akciza računa po litru alkohola. Tu bi se trebalo itekako povesti računa. Naš klub će vrlo brzo pokrenuti prijedloge o povećanju akciza na alkohol, koji, ako govorimo o zdravoj bh. porodici i društvu, veliki problem. S druge strane, imamo ljude koji su bolesni i kojima treba pomoć. I ne samo reagirati na državnom nivou, nego i na nivou entiteta u čijim budžetima treba naći odrežene stavke da se pomogne pacijentima. Ponovit ću, opozicioni zatsupnici predlažu, ali nema volje, kao da nas vladajući ne čuju – naglašava Pekić.
U BiH nisu skupi generički lijekovi
Kada je riječ o inicijativi zastupnika Saše Magazinovića (SDP) o ukidanju PDV-a na donirane lijekove, koja je prošla Parlament BiH, UIP i Vijeće ministara BiH, ona je sve izglednija. U naredna tri mjeseca potrebno je izraditi prijedlog zakona i poslati ga Parlamentu na usvajanje.
Iz Udruženja inovativnih proizvođača lijekova još napominju kako su rađene dvije studije koje su pokazale da BiH nije skupa u smislu generičkih lijekova te da smo manje-više sa svim lijekovima od 15 do 20 posto čak i jeftiniji.
– Naravno, sve to važi ako se izuzme činjenica da imamo PDV na lijekove koji iznosi 17 posto te da imamo opciju da ako kao farmaceutska kompanija znate da nećete u narednih tri ili šest godina doći na listu Fonda solidarnosti, zašto biste uopće donijeli taj lijek na tržište BiH. Nemate brojeve, nemate nikakvu predikciju da će neko staviti vaš lijek ili da će vas pozvati Fond solidarnosti i reći: “Hajmo pregovarati da vidimo koliko možemo liječiti pacijenata za novac koji imamo”. Nijedna kompanija ne propušta priliku da liječi pacijenta. Puno je oboljelih na programima milosrdnog liječenja, kompanija o svom trošku liječi osobu do trenutka dok se lijek ne stavi na listu. To su procesi koji traju od tri do pet godina, jer nijedna kompanija ne može reći: “Mi vas ne možemo liječiti jer država nije stavila naš lijek na listu” – navela je Petrović.
