“Vlast s Temua” ili šta bi bilo s Donjom Jablanicom da udruženja i građani nisu zasukali rukave
Od tragedije u Donjoj Jablanici, ali i nekoliko drugih mjesta koje je pogodila razorna poplava prošlo je više od 40 dana. Poginulo je 25 osoba, od čega u Donjoj Jablanici 19. Šteta se mjeri u desetinama ili čak i stotinama miliona KM.
Zbog presječene željezničke komunikacije ta šteta raste iz dana u dan, a prema prvim procjenama samo Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine dnevno imaju gubitak od 280.000 KM. Da problem bude veći, nadležna entitetska vlast u FBiH, ali i kantonalna (Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona) do danas nemaju vidljivih koraka kako bi što prije uspostavili željezničku prugu i spasili žilu kucavicu privrede.
Prosto je nevjerovatno da 40 dana od tragedije javnost gleda međusobna prepucavanja na relaciji državni ministar prometa i komunikacija – direktor Željeznica FBiH – Vlada FBiH. Svi kažu da žele što prije rekonstrukciju pruge, ali pomaka nema. Zato ima prebacivanja odgovornosti.
Veliki broj firmi direktno trpi ogromnu finansijsku štetu jer još uvijek nema projekta niti vidljivog i jasnog plana obnove 70 metara pruge, što prema procjeni košta oko tri miliona KM. Direktor Željeznica kaže da se plaši zakonske neregularnosti te traži od Vlade FBiH da ubrza proces.
Vlada FBiH se u međuvremenu savjetovala sa stranim kreditorima i došla na ideju da se u obnovu pruge ide preko preduzeća Autoceste FBiH, koje trebaju uraditi dio posla, a dio obnove pruge Željeznice FBiH. Dani prolaze, finansijska šteta je sve veća, a mašina na terenu nema.
Svaka funkcija nosi i odgovornost, a odgovornost znači da na čelu institucije treba biti neko ko zna pronaći zakonska rješenja u krizama poput trenutne. Da li je ikome u Vladi FBiH, ali i ostalim odgovornim institucijama barem neprijatno kada vide da 40 dana uništena pruga visi u zraku?
Kako je moguće da svakodnevno ne traju sastanci i da se ne traži rješenje koje će omogućiti ekspresno obnavljanje pruge i smanjenje finanansijske štete? Kako je moguće da je tako veliki problem potisnut u stranu i da se na njega gleda kao na redovno održavanje, a ne hitno reagovanje?
Kako je moguće da 40 dana od tragedije u Donjoj Jablanici Tužilašvo HNK nema informacije o dosadašnjim nalazima istrage o odgovornosti vlasnika kamenoloma koji se sručio na selo i ubio 19 ljudi? Zašto ta istraga nije prioritet i zašto se javnost ne obavještava o tome, a interes javnosti je više nego očigledan? Zašto šuti Vlada HNK?
Ovom problemu možemo pristupiti i iz malo drugačijeg ugla. Naime, zapitajmo se kako bi danas izgledala Donja Jablanica, ali i druga pogođena mjesta da rukave nisu zasukali članovi udruženja Pomozi.ba, ali i mnoga druga udruženja i građani. Kojom brzinom bi se stijene, zemlja, mulj očistili? Kojom brzinom bi pogođeno stanovništvo dobilo pomoć, i finansijsku i materijalnu da nema udruženja i građana i da je samo država trebala reagovati?
Kako smo došli u fazu da se država oslanja na udruženja i građane, a zvaničnici dijele brojeve i pozivaju za pomoć? A ako već to rade, zašto odgovorni ne provode dane i noći na iznalažnju hitnog rješenja za saniranje pruge i umanjenja štete? Ako su zakoni striktni po pitanju procedura, zašto ih hitno ne promijenite kako biste reagovali što prije i spasite što se spasiti da?
U suprotnom slika srušene pruge, koja visi u zraku postat će dominantna da je uskoro možemo staviti i na zastavu kao refleksiju vašeg nerada. Jer dosadašnje ponašanje i reakcija djeluju kao da te poteze povlači vlast koju ste naručili s Temua. Vlast bez shippinga i poštarine, vrlo povoljno.
