I u selu Mirke kod Jablanice katastrofalno stanje: Ljudskih žrtava nema, ali su prilazi kućama blokirani
Veliki broj sela na području Hercegovačko-neretvanskog kantona i dalje je odsječen od ostatka svojih općina. Dijelovi puteva do njih su mjestimično prohodni, a ekipa N1 je danas boravila u selu Mirke kod Jablanice, a u kojem je također pričinjena ogromna materijalna šteta.
Selo Mirke nalazi se tri kilometra od Jablanice i trenutno je u ovom mjestu katastrofalna situacija, izvijestila je naša novinarka Melika Balihodžić.
Iako su kuće ostale čitave i ne može se govoriti o ljudskim žrtvama, teren je ipak potpuno neuslovan i uništen nakon što su se na puteve sručile ogromne stijene i samim time zakrčile prolaze.
Mještani strahuju od svake nove kiše, a mnogi od njih poručuju i da više neće živjeti u ovom mjestu jer vjeruju da čak i blage padavine mogu ostatak stijena pokrenuti prema njihovim domovima.
Mještanin Admir Hamzić koji u selu Mirke živi 16 godina rekao nam je da nikada nije zapamtio ništa ovakvo slično. U noći kada su se desile velike poplave i klizišta on nije bio u kući već je u kuću došao tek u 4:30 sati ujutro.
“Velike kiše su tu noć bile, ovo se ne pamti, ima tu starog stanovništva preko 80 godina, ovo se nikada nije upamtilo. Možete vidjeti da se šuma nije dirala, da nije bila isječena, nego su to bile bujične poplave koje su nosile bukvalno sve pred sobom. Od kestenova, starih po 30 godina, bukvi, nema šta voda nije nosila. Nanesenih granitnih kamenica ima još puno, a pomoćni objekti su srušeni. U gornji sprat komšijine kuće je ušao materijal i on se sada trenutno izbacuje vani. Najgore je što idu kišna vremena, a još ništa nije sanirano od pričinjenih šteta, a dodatno strahujemo i od pokretanja klizišta. Tu noć su se svi uspjeli spasiti i na sreću nema ljudskih žrtava. Tri kuće su skroz evakuisane, u dvije kuće je ušao građevinski materijal, a ispred moje kuće je došao taj materijal i stao”, ispričao nam je Hamzić.
S obzirom na to da je voda nanijela građevinski materijal, otpad, mulj i blato u kuće i oko kuća, Hamzić nam govori da će trebati mnogo vremena da se sve očisti i koliko-toliko dovede u red da bi se kasnije moglo normalno živjeti.
“Mi se nadamo da će se sve uspjeti očistiti i da ćemo se uspjeti vratiti. Trenutno tu niko ne živi. Mi smo smješteni u Jablanci, ali ovdje imamo opremu koja nam služi da se bavimo privatnim biznisom. Uglavnom, tu se mora doći, tu se mora nastaviti živjeti. Htjeli mi to ili ne”, dodao je naš sagovornik koji je dalje dodao da dovoljan broj mehanizacije i volontera trenutno radi na terenu:
“Sada su bili i volonteri iz Gradačca. S obzirom na to da ima dovoljno radne snage i mehanizacije vjerujem da će se proces čišćenja ipak malo brže odvijati”.
Zatim je nabrojao šta je potrebno od paketa pomoći i donacija.
“Kao što je već civilna zaštita apelovala – hrane i vode ne treba toga ima stvarno dovoljno. Najpotrebnija nam je HTZ oprema, jer nam je u ovom pomoćnom objektu koji je sada zatrpan bio alat. Nemamo lopata, krampi, ničega. Dakle, HTZ oprema i nešto od alata i opreme jer su ljudi ostali doslovno bez čizama”, pojasnio je Hamzić.
Rekao je da ne zna kakva je situacija u jezerskim selima poput Šabančića i Rodića, ali je naglasio da u susjedno selo mehanizacija još nije ušla.
“Ljudi idu pješke, ostavljaju automobile i snalaze se”, dodao je na kraju naš sagovornik.
Ostali sagovornici nisu mogli pred kamere jer su još u šoku i potreseni.
Našoj ekipi je jedan od mještana koji je tu živio Esad Hindić i nedavno u potpunosti renovirao kuću rekao da se više neće vraćati u selo Mirke.
Njegova kuća je potpuno zatrpana, radi se na njenom raščišćavanju nakon što se na nju srušilo oko dva metra visine teškog materijala.
On je u toj najtežoj noći bio sa porodicom u kući, a kroz suze priča da je 15 ljudi tada prihvatio 15 ljudi koji su doputovali autobusom iz Trebinja, a koji su se zaputili ka Banjaluci.
On im je sklonište ponudio u svojoj kući, a kasnije ih premještao na sigurnija mjesta.
Uvjeren je da se u svoju kuću neće vratiti iako je cijeli život proveo u ovom mjestu i baš nedavno renovirao potpuno svoj dom.
Radnici su na terenu i raščišćavaju prilaz njegovoj kući i on kaže da mu je sve to mučno gledati jer unaprijed zna da se neće moći vratiti.
Kaže da ga srce boli kada vidi da je njegova kuća postala većinom otpad, a da je mnogo u nju uložio i doslovno prije nekoliko mjeseci u nju unio posljednji komad novog namještaja.
