Razgovarala: Elma Hodžić
U svijetu u kojem su knjige za djecu često smještene u kutke supermarketa i prodajnih mjesta s igračkama, rijetko se daje pravi značaj njihovoj ulozi i vrijednosti. Anela Hakalović je prepoznala potrebu za promjenom i odlučila se na hrabar korak – otvorila je prvu dječiju knjižaru u Bosni i Hercegovini pod nazivom Bajkologija. Ova knjižara nije samo mjesto gdje djeca mogu pronaći knjige, već i centar koji promoviše kritičko promišljanje i ljubav prema čitanju kroz kvalitetne slikovnice i edukativne projekte. Istražite svijet čarobne Bajkologije!
Šta Vas je inspirisalo da pokrenete prvu dječiju knjižaru u Bosni i Hercegovini?
Ideja o Bajkologiji kao specijaliziranoj dječijoj knjižari javila se iz moje lične frustracije nedostatkom kvalitetnih knjiga na našem tržištu, činjenicom da se slikovnice i druge knjige za djecu prodaju u supermarketima, na odjelima s igračkama, pored sokova i čokoladica. Naravno, nema ništa pogrešno samo po sebi u tome ako kupimo ili kao izdavač prodajemo knjige za djecu u supermarketima, ali ovo nas dovodi do jednog važnog pitanja: gdje pripadaju knjige za djecu u našem društvu? Ko brine o njima, procjenjuje ih, kritički valorizira, ko piše o njima? Odgovori na ova pitanja su uglavnom porazni i ukazuju na to da je književnost za djecu marginalizirana, da se ona posmatra najčešće kao pomoćno didaktičko sredstvo koje nam služi da djeci prenesemo određene moralne pouke. Ako nije instrument u službi edukacije, književnost za djecu je onda u potpunosti prepuštena tržištu koje nam nudi slikovnicu isključivo kao šareni artikl koji treba da djecu prvenstveno zabavi. Knjige za djecu su specifične i zbog toga što ne spadaju isključivo u domen književnosti. Slikovnice su istovremeno i likovna i književna ostvarenja, pa otuda moguće i dodatni razlozi za ove nejasnoće. Knjižara Bajkologija je svojevrsna materijalizacija mojih ideja i promišljanja. Smatrala sam da je izuzetno važno da se knjige za djecu prodaju u knjižari u kojoj ćete moći kupiti samo knjige (slikovnice, enciklopedije itd.), a ne da knjigu kupite usput dok kupujete školski pribor, torbe ili namirnice. Mi generalno sve više gubimo male prostore, djelatnosti ili „male biznise“ – mjesta koja su neophodan element svakog grada ili zajednice. Sve što čini neki mali svakodnevni život grada nam se polako izmješta u tržne centre.
Sve što sam prethodno navela su neke male frustracije koje su dovele do otvaranja Bajkologije kao knjižare. Mi smo veoma brzo nakon otvaranja pokrenuli i vlastito izdavaštvo, tako da Bajkologija nije više dječija knjižara nego i izdavačka kuća.
Foto: Amna Geljo
Razvijanje dječije svijesti kroz izazovne i autentične priče
Koje su glavne vrijednosti i misija Bajkologije? Kako se one odražavaju u vašem radu i ponudi? Na koji način Bajkologija doprinosi razvoju ljubavi prema knjigama kod djece?
Mi vjerujemo da djeca imaju pravo na umjetnost i književnost. Vjerujemo da su djeca dovoljno kompetentna i da imaju kognitivne, intelektualne i emotivne kapacitete da shvate ideje za koje često vjerujemo da su namijenjene isključivo odraslima. Kroz naše izdavačke aktivnosti nastojimo afirmirati teme koje do sada nisu bile dovoljno prisutne u knjigama za djecu dostupnim u BiH. Naše prve tri slikovnice, koje smo objavili, a radi se o prevodima kvalitetnih svjetskih izdanja, bave se temama koje djecu navode na kritičko promišljanje.
Prva slikovnica koju smo objavili, Magično oko, priča je o djevojčici koja s porodicom bježi od rata. Teme rata, izbjeglištva, suočavanja s gubitkom doma i članova porodice nisu često prisutne u slikovnicama. Ipak, smatrali smo da je to stvarnost za koju bi djeca trebala znati. Možda to nije naša stvarnost danas u BiH, ali jeste stvarnost nekog drugog djeteta. Mi odrasli često pokušavamo djecu, pod krinkom brige za njihovo mentalno zdravlje, sačuvati od određenih tema. Međutim, ne čuvamo ih od mnogo brutalnije stvarnosti, a “teške” teme u knjigama su odlučan način da djecu, na siguran način, upoznamo s određenim problemom. Osim toga, smatramo da je važno kod djece razvijati empatiju prema drugima, usmjeravati ih da uče o svijetu koji nije nužno njihov mikrosvijet koji im je savršeno poznat. Iz našeg iskustva rada s djecom, na radionicama koje smo realizirali koristeći slikovnicu Magično oko, djeca su sposobna da stvarnost vide drugačije i često bolje od nas odraslih. Njihovo znanje o svijetu nije toliko opterećeno predrasudama i stečenim uvjerenjima, a njihove interpretacije su autentičnije nego naše. Za svoje prvo izdanje izabrali smo slikovnicu u kojoj su ilustracije dominantne u odnosu na tekst, a priča se realizira kroz dvije narativne forme. Htjeli smo na taj način motivirati djecu da razmišljaju o načinima na koje priča može biti ispričana.
Naše drugo izdanje je Bor – slikovnica koja propituje odnos čovjeka i prirode. Bor je priča koja je u književnom smislu kvalitetna, a u kojoj je poruka priče sekundarna. Htjeli smo djeci ponuditi zadovoljstvo u čitanju/slušanju dobro napisane priče.
Naše treće izdanje, slikovnica Luna i Nebeski Zmaj, propituje odnos mitskog i naučnog. Kroz duhovitu priču o djevojčici Luni, ova slikovnica nas motivira da postavljamo pitanja o tome kako nešto znamo, ne dajući nam gotova rješenja i odgovore.
Roditelji kao ključni faktor u razvoju čitalačkih navika
Naša izdavačka djelatnost, knjige koje biramo, ali i sve drugo što radimo u knjižarskoj djelatnosti i kroz projekte, ima za cilj prvenstveno da motivira djecu da više čitaju. Namjera nam je također da, kada je u pitanju izdavaštvo, donesemo djeci u BiH što više slikovnica koje će im omogućiti da se upoznaju sa novim temama, novim pogledima na svijet itd. Slikovnice koje je Bajkologija objavila do sada nisu komercijalne u smislu da se bave temama koje će masovno privući djecu i roditeljo. Međutim, još jednom ponavljam, vjerujemo da je pravo na kvalitetne knjige jedno od osnovnih dječijih prava.
Naša najvažnija ciljna grupa su roditelji jer oni zapravo najviše doprinose tome hoće li dijete zavoljeti čitanje ili ne. Svojim asortimanom smo se više orijentisali na djecu predškolskog i mlađeg školskog uzrasta jer smatramo da je potrebno djelovati što ranije – u formativnim godinama djetetovog života.
Koji su bili najveći izazovi u pokretanju Bajkologije – i kako ste ih prevazišli?
Bajkologija se još uvijek suočava s izazovima održivosti. Naravno, najveći izazovi u pokretanju Bajkologije, ali i danas, su finansijski. Imamo mnogo ideja i projekata koji čekaju na realizaciju prvenstveno zbog nedostatka novca. Bajkologija nije samo knjižara, nego i izdavačka kuća, svojevrsni resursni centar za djecu i roditelje. Radimo na projektima promoviranja važnosti čitanja itd. Prilično je teško balansirati sve ove različite aktivnosti i istovremeno raditi na samoodrživosti knjižare. Osim toga, kada je u pitanju izdavačka djelatnost, izazov je i kako plasirati svoja izdanja s obzirom na mali broj knjižara u BiH, ali i na našu politiku da svoje slikovnice ne prodajemo u prodavnicama mješovite robe. Izazov je i u zadržavanju fizičkog prostora knjižare u situaciji kad bismo mogli djelovati isključivo u online prostoru.
Foto: Amna Geljo
Kako se Bajkologija povezuje sa školama i obrazovnim institucijama?
Tokom protekle godine realizirali smo projekt „Magično oko – Upoznavanje djece sa životom izbjeglica.“ Projekt je realiziran u saradnji s UNHCR-om u 12 škola širom Bosne i Hercegovine. Nedavno smo, u saradnji s ROCHE BiH, realizirali radionice za djecu u Roditeljskoj kući, a trenutno radimo na projektu realizacije radionica u domovima za nezbrinutu djecu, u saradnji s UniCredit bankom. Također, realizovali smo radionice u vrtićima, u bibliotekama itd.
Aida Gavrić i Anela Hakalović; Promocija slikovnice “Magično oko”; septembar 2023.
Djeca vole priče
Kako motivisati djecu da čitaju i kako ojačati njihovu ljubav prema znanju? Šta mislite o trenutnom stanju čitalačkih navika kod djece u Bosni i Hercegovini?
Izazovi s kojima se suočavaju današnje generacije djece mnogo su kompleksniji u odnosu na izazove ranijih generacija. Rana izloženost ekranima i sadržajima na internetu, koji se obično prezentiraju u kratkoj formi, onemogućila je djeci da nauče uživati u dužim narativima i „sporom odmotavanju priče“.
Ne mislim da trebamo samo konstatirati kako danas djeca sve manje čitaju, nego pokušati se uhvatiti u koštac s tim i zapitati se šta možemo uraditi da to promijenimo. Iako se radi o globalnom problemu, u našem društvu situacija je znatno teža jer ne postoji skoro niko ko ozbiljno razmišlja o tome kako razvijati ljubav prema čitanju kod djece, kako jačati njihovu čitateljsku pismenost i razvijati kritičko mišljenje.
U drugim državama postoje kampanje koje uvezuju škole, vrtiće, ministarstva, nevladine organizacije i slično, koje se zalažu za strukturalne promjene i inovacije u pronalaženju rješenja. Kod nas je ovo pitanje uglavnom prepušteno isključivo roditeljima.
Međutim, djeca vole priče. Vjerujem da je to karakteristika nas kao ljudskih bića. Mi smo kao civilizacija opstali zahvaljujući pričama i znanje o svijetu konzumiramo u formi priča. Sebe i svoj život drugima predstavljamo u formi priče kojoj smo dali neki smisao. Iskreno vjerujem da će se u budućnosti javiti veća potreba kod ljudi da čitaju, da će doći do zasićenja banalnim sadržajima koji su trenutno preplavili našu stvarnost. U međuvremenu, važno je da kao roditelji vlastitim primjerom djeci pokazujemo da je čitanje nešto u čemu uživamo, da razgovaramo s njima o knjigama, da posjećujemo biblioteke, knjižare i da čitanje ne shvatamo kao učenje.
Šta biste poručili onima koji razmišljaju o iniciranju sličnih projekata ili knjižara u svojoj zajednici?
Svakako bih im poručila da pokušaju inicirati slične projekte ako iskreno vjeruju u svoju ideju i njen smisao. Otvaranje knjižare ili neke druge srodne djelatnosti sigurno nije nešto što će vam donijeti veliki novac, ali će donijeti nešto važno vašem gradu ili zajednici. Mi još uvijek nemamo konkurenciju i izazove kakve, na primjer, imaju male i nezavisne knjižare u drugim zemljama. Nemamo Amazon i slične velike korporacije koje preuzimaju tržište. Međutim, s druge strane, nemamo ni tržište. U velikom broju gradova i naselja u Bosni i Hercegovini ne postoje knjižare ili mjesta gdje možete kupiti knjige. Izazov je u tome što uz otvaranje knjižare u svojoj zajednici morate graditi i atmosferu da je ta knjižara potrebna.
Foto: Amna Geljo/Urban magazin
