Predizborna kampanja ulazi gotovo u samu završnicu, a kandidatima za predstojeće lokalne izbore u BiH nije preostalo puno vremena da se približe biračima.
Generalna ocjena analitičara jeste da je ova kampanja prilično dosadna. Dijeli li to mišljenje i kako, zapravo, ocjenjuje dosadašnji tok kampanje, pitali smo politologa, Tarika Kapetanovića.
– Politička kampanja je ozbiljan posao i bez obzira koliko utakmica imamo u nogama i koliko smo kampanja do sada preživjeli u Bosni i Hercegovini, ali i regionu i koliko su nam se one kroz godine života ovdje „obile o glavu“ moram istaći da je svaka kampanja mikrosvijet za sebe, ali tok ove kampanje za lokalne izbore u BiH je očekivan – kaže Kapetanović na početku razgovora za portal “Avaza”.
Kandidatkinje i kandidati koji su na listama, kako naglašava, pokušavaju da se istaknu koristeći ono što imaju na raspolaganju.
– Većinom su to plakati koji nas okružuju i fotografije koje su prilično obrađene, neke do savršenstva pa i do neprepoznatljivosti. Dosada nije riječ koju bi koristio jer je prilično burno na političkoj sceni, ali mislim da se većinom građanima nude potrošeni ljudi koje smo imali priliku gledati u prethodnim decenijama. Malo je novih ljudi, novih lica, mogu se naći, ali čine ogromnu razliku. Sličnosti koje vidim sa prethodnim kampanjama su politička bahatost koja se vidi kroz izbjegavanje političkih duela te bježanje od svih potencijalno škakljivih situacija u koje već poznati kandidati mogu upasti. Na sve načine se izbjegava upadanje u zamku „političkog zamjeranja“ što je savršen preduslov da već poznata ekipa ostane na vlasti bez puno truda i eksponiranja, no vidim da su građani tu priču već dešifrovali i da će se mnogima ista obiti o glavu – ocjenjuje on.
Komentirajući to šta nam kandidati, kao biračima, svojim aktivnostima poručuju Kapetanović kaže kako mi, građani, uvijek možemo da biramo samo ono što nam je već ponudio neko ko sjedi u centru moći i koji ima priliku da bira one koje mi možemo da izaberemo.
– Kažu da je to demokratija, ali mislim da bi trebali pitati građane koga prvenstveno trebamo staviti na liste. Bilo bi dobro da se napravi selekcija po tipu obrazovanja ili barem boravka na određenom području, ta priča se posebno tiče lokalnih izbora. Međutim, to je bajka o kojoj mi politolozi možemo samo maštati i znamo da se to neće desiti. Na nama je da izaberemo ono što nam se nudi i da u toj šumi imena pronađemo prave koji će ostaviti traga u našoj duši kroz komunikaciju koju donose, a ne kroz ideje i savršeno plaćene videe koje imamo priliku da gledamo. Vrijeme je da biramo insanski svijet kojeg nekim čudom ima na plakatima. Takve možemo prepoznati po čehri i provjeriti na Googleu, a za sve nam je potrebno punih pet minuta. Nakon toga možemo donijeti pravu odluku i nećemo pogriješiti – podvlači naš sagovornik.
Govoreći o izbornim sloganima s kojima se igraju stranke i kandidati, Kapetanović navodi da su oštri i jasni.
– Neki su populistični, neki su čak i nerazumljivi i ne prate priču koja prati kandidata u proteklim godinama u politici. Ima izuzetaka, ali ako pogode slogan većinom pogriješe boju, ako pogode boju naprave grešku u sloganu. Rijetki imaju taj treći element koji je ključan u politici, ali na sreću sve je vidljivo iz pogleda, boje i dimenzija. Rat plakatima je počeo, mišići se pokazuju brojem billboarda, a poruke koje dolaze do glasača nisu jasne – ističe ovaj politolog.
Dok se, kako kaže, priča o velikim planovima i realiziranju projekata u budućnosti ostaje veliko pitanje ko nam zapravo priča i koliko je on ili ona doprinio svojim postojanjem u lokalnoj zajednici.
– Mi ne znamo ko su ljudi koji nam šalju poruke, ne znamo koju muziku slušaju, ne znamo gdje su živjeli, ne znamo njihovo porijeklo, ne znamo u koju su školu išli, niko ih ne poznaje iz školskih klupa, a upravo takvi najintenzivnije pričaju o promjenama kako u medijima tako i na društvenim mrežama. Međutim, gorivo za društvene mreže su emocije, a upravo iskrene emocije u ovoj kampanji nedostaje i to je ono što mora zabrinuti glasače i potaknuti na istraživanje – smatra on.
U osvrtu na kontekst političke kampanje, kaže da je surov, a njen ishod je, iznosi, surova borba za vlast i prevlast tj. dominaciju jedne političke opcije nad drugom, jednog kandidata nad drugima, pa čak, pojašnjava, dominaciju pojedinih kandidata iz iste stranke nad drugima.
– Ljudi ne biraju sredstva niti biraju načine, vlast je krajnji cilj. Međutim, malo je onih koji pokazuju svoje obrazovanje, a posebno političko obrazovanje u ovoj kampanji. Još je manje onih koji znaju zaista šta ih čeka i nakon eventualnog političkog izbora. Čini se da pojedine kandidatkinje i kandidati ne znaju u kakvu arenu s lavovima se moraju upustiti ako će raditi svoj posao vijećnika potpuno odgovorno. O tom kontekstu se ne priča, sad je važno samo pridobiti glasače i osvojiti glasove, a sutra će valjda razmišljati kako se boriti za one koji su im te glasove dali, ali o tome još uvijek nema govora u javnom prostoru – zaključuje Kapetanović.
