BiHDruštvoMagazinSvijetVijesti

Zaštita djece od predatora: Nikad ne znamo ko je s druge strane ekrana

Internet – tehnologija koju danas uzimamo zdravo za gotovo, već od svoje prve pojave kao vojne mreže ARPANET, pa do prelaska u civilnu, javno dostupnu domenu, mijenja živote ljudi svakodnevno.

Trgovina dobrima je lakša, svi savjeti i recepti su na dohvat ruke, možemo saznati šta se dešava na Dalekom Istoku. Čini se kao bajka koju živimo.

No, internet nije samo o dostupnosti informacija i stvari. On je moćan komunikacijski alat.

Društvene mreže, platforme za upoznavanje, video igrice sa komunikacijskim kanalima i sve drugo nose svoje prednosti, ali i izazove.

Posebno za djecu.

Ko su zapravo predatori?

Internetski predator (grabežljivac) je neko ko traži kontakt s djecom i adolescentima na internetu radi nasilnih i eksploatativnih svrha koje su obično seksualne. Oni koriste internet kao metodu kako bi olakšali kontakt s djecom kako bi im potencijalno naštetili putem interneta ili izvan mreže.

Međutim, maliciozno ponašanje se ispoljava tek nakon dobijanja većinske ili potpune kontrole nad žrtvom, čemu prethodi empatično i dobro ponašanje predatora.

U dobu prije modernih komunikacija, predatori su živjeli u svojevrsnoj izolaciji koja je okarakterisana kao nemogućnost podjele svojih unutarnjih htijenja, osjećanja i pogleda na svijet.

Danas, predatori koriste beneficije mreža, kao što su anonimnost ili dostupnost socijalizacije, da bi pronašli žrtvu. Proliferacija predatorstva na Internetu počinje upravo od činjenice da putem samo jednog klika mogu doći do kontakta sa djecom, koja još uvijek čine većinsku statistiku žrtava predatora na Internetu – čak 77% od 14 godina pa dalje.

Statistika za Bosnu i Hercegovinu, prema navodima Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine koje su nam dostavili na upit portala Radiosarajevo.ba, govorimo o 20 slučajeva protiv 19 lica u slučajevima krivičnih dijela iz člana 211 – Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije, te šest slučajeva protiv četiri lica za krivično djelo iz člana 212 – upoznavanje djeteta sa pornografijom.

Statistika se vodi na mjesečnom i kvartalnom nivou kako za Federalnu upravu policije tako i cjelokupno za područje Federacije Bosne i Hercegovine.

Predatori su normalni ljudi koje srećemo svaki dan oko nas. Njih ne odlikuje posebna klasna pripadnost, vjera ili pripadanje nekoj profesiji. 

Srećemo ih u tramvajima, na ulicama, uslužuju nas ili živimo do njih. Ne nose posebne oznake, niti se izdvajaju od prosječnih nas ili Vas.

U digitalnom svijetu – oni nisu obični krajnji korisnici i korisnice

Oni su vješti manipulatori koji poznaju tehnologiju dovoljno dobro da sakriju svoje tragove, adrese i identitet. 

Najčešći oblik ponašanja predatora u online prostoru je manipulacija, te kako navode iz MUP FBiH “izazivanje lažne zaljubljenosti, način na koji iskorištavaju emotivno stanje žrtava”.

Mnogi svjetski psiholozi i psihijatri govore o tome da ovaj vid predatora ima ustaljeni šablon po kojem ostvaruje kontakt sa djetetom ili maloljetnikom. 

Najčešće to jeste izazivanje potpune sigurnosti, stvaranje sigurnog prostora u kojem dijete ima osjećaj da komunicira sa osobom od povjerenja koja mu neće nanijeti ikakvo zlo. 

Nekada čak i pretražuju djecu po lokaciji mjesta življenja, putovanja, škole ili društvenih mjesta, kako bi lakše osigurali inicijalni zajednički parametar koji bi djetetu dao određenu sigurnost stupanja u kontakt sa predatorom. Koriste metode “kopanja” podataka o djetetu što uključuje i žrtvine interese kao muziku i filmove, te video igrice.

Oni lažu o svojim godinama da bi se što više približili djetetu ili maloljetniku prilikom stupanja u kontakt

Djeca moraju biti sigurna i u online i u offline svijetu
Foto: Pixabay: Djeca trebaju imati sigurno djetinstvo i sigurnu upotrebu interneta

Posebno preko društvenih mreža.

Svoje razgovore počinju o zajedničkim temama sa djecom i maloljetnicima, a kako njihovo “poznanstvo” odmiče, počinju da postavljaju pitanja o pogledima na vezu, seksualnost, te ispituju granice do kojih je žrtva spremna da ide. 

Nakon iniciranja kontakta koje se dokaže uspješnim, većina predatora kreće sa fazom pripreme za fizički kontakt sa žrtvom i uvjeravanja u bezazlenost namjera (grooming, engleski). U ovoj fazi, predatori se raspituju za status žrtve, život, stanje u školi ili prisustvo roditelja, staratelja i prijatelja.

Razlog iza ovoga leži u činjenici da se oni predstavljaju kao oni koji istinski razumiju probleme djeteta ili maloljetnika, ma koliko teški bili, te se predstavlja kao prijatelj. Odsustvo starijih osoba u životu djeteta ili maloljetnika ovaj proces groominga čini lakšim za predatora u namjeri ostvarivanja fizičkog kontakta.

Iz MUP-a FBiH navode da “predatori u online prostoru sa žrtvom počinju određenom ‘opuštenom i neformalnom’ komunikacijom, pokazujući ‘zainteresiranost’ za ono šta žrtva prati na društvenim mrežama i njeno interesovanje. Ovaj razgovor u jednom dijelu prelazi u malo ‘privatniju’ vrstu razgovora, kojom prilikom počinje da iskazuje određenu vrstu ‘zaljubljenosti’ u potencijalnu žrtvu.

To traje dok sama žrtva ne bude ubijeđena ili uvjerena da je predator u nju zaljubljen. Nakon što se uspostavi taj odnos ‘lažne zaljubljenosti’ predator počne da od žrtve traži fotografije koje su u početku neformalne, da bi u nastavku tražio fotografije ili video snimke sa prikazom intimnih dijelova tijela.

Nakon što žrtva pošalje prvu sliku ili video materijal nastaje tzv. “pohlepa” predatora za još više materijala, a ujedno počinje i sa ucjenama tražeći u najčešćim situacijama materijalnu naknadu i ujedno prijeteći da će taj materijal javno objaviti na portalima, društvenim mrežama ili poslati prijateljima i poznanicima. Također evidentirani su slučajevi kada je predator tražio i stvarni kontakt sa žrtvom s ciljem da istu na odredeni način pokuša iskoristiti. Ovaj proces može trajati dok žrtva navedenu situaciju ne prijavi nadležnim organima“.

Uređaji koje dijete koristi moraju biti osigurani
Foto: Pixabay.com: Uređaji koje dijete koristi moraju biti osigurani

Pod posebnim rizikom su djeca i žrtve sa problemima u porodici, školi ili djeca pod vršnjačkim i drugim nasiljem. 

U daljoj “grooming” fazi, predatori stiču povjerenje djeteta ili maloljetnika, te se raspituju za slike istog, najčešće u seksualiziranom kontekstu, te ukoliko žrtva odbije da pošalje ili ima sumnje o osobi sa kojom komunicira, počinje sa prijetnjama kao što su govorenje žrtvinim roditeljima o potencijalnom problemu koji žrtva krije od istih, te oblici fizičkih i drugih prijetnji prema žrtvi ili važnim osobama u njenom životu.

Djeca, kao izrazito vulnerabilna kategorija, ne mogu prepoznati seksualno nasilje u ranoj životnoj dobi jer ne poznaju kontekst seksualizacije.

Samim time, postaju žrtvom predatora i u krajnjoj crti, može doći do kontakta u fizičkom svijetu. Djeca bivaju uvjerena od strane predatora da je seksualizirano ili nasilno ponašanje normalno, te djeca ili maloljetnici ne osjećaju da rade išta pogrešno.

Nakon primarnog fizičkog kontakta sa predatorom kojeg je upoznalo u online svijetu, dijete može doživiti različite vrste nasilja kao što su seksualno nasilje, otmica, ucjene, emotivne manipulacije i drugo.

Djeca i maloljetnici NIKADA nisu kriva ukoliko su žrtva predatora.

Kako prepoznati da dijete možda ima kontakt sa predatorom?

U tinejdžerskom ili dječijem dobu, svi smo bili pomalo tajnoviti o našim aktivnostima.

No, nagle promjene u ponašanju djeteta ili tinejdžera mogu ukazivati na postojanje nasilnog faktora u njegovom životu.

Djeca sa problemima postaju tajnovita, agresivna i skrivaju više stvari nego ranije, te mijenjaju svoj model ponašanja (iz mirnog u agresivno dijete, sve do nasilja). Postoji mogućnost da se nad djetetom, također, sprovodi i kibernetičko nasilje od strane vršnjaka, ali i mogućnost da je u kontaktu sa predatorom.

Ako primjetite da nešto nije uredu sa dječijim ponašanjem, pokušajte reagovati.

Najveći indikatori da je dijete u kontaktu sa predatorom jesu da prima ili šalje poklone nepoznatim osobama, više je agresivno ili emocionalno nego ranije, te posjeduje seksualizirani ili nasilan materijal u telefonu (objašnjenje – predatori često pornografskim sadržajem pripremaju žrtvu za normalizaciju takvog vida odnosa sa njim/njom).

Svaka promjena u dječijem ponašanju ne smije biti zanemarena od strane roditelja/staratelja i biti karakterizirana kao “dječije” ponašanje.

Ukoliko primjetite drastične promjene, razgovarajte sa djetetom, te stručnim licem o prepoznavanju mogućeg nasilja nad djetetom ili tinejdžerom.

Iz MUP FBiH savjetuju da “kako roditelji tako i djeca trebaju da budu oprezni kada pristupaju/kreiraju naloge na društvenim mrežama, da se pridržavaju ‘pravila o pristupanju’ poštuju starosnu granicu kada djeca mogu da imaju naloge na društvenim mrežama.

Roditelji bi trebalo da imaju neku vrstu nadzora nad dječjim nalozima na društvenim mrežama, s kim komuniciraju, da li te osobe poznaju u stvarnom životu, ne posjećuju web stranice koje su ‘sumnjivog ili ilegalnog’ sadržaja, kako ne bi svoj računar/mobitel zarazili virusom ili sličnim zlonamjernim programima.

Posebno treba paziti jer društvene mreže omogućavaju kontakt s nepoznatim osobama, mnoštvo je lažnih profila, objavljivanjem ličnih podataka na društvenim mrežama izlažemo opasnostima sebe i porodicu. Prije nego što se nešto objavi na društvenim mrežama potrebno se zapitati; je li to što se objavljuje: istinito, korisno, inspirativno, nužno i ljubazno. Ako se ne uklapa u bar jednu kategoriju, potrebno je preskočiti objavljivanje.”

Mjere zaštite za djecu i roditelje/staratelje

Korištenjem komunikacijskih uređaja i mreža, svako od nas, bio dijete ili odrasla osoba je u određenom riziku od predatorstva, prevare, zlonamjernog korištenja podataka i drugih oblika štetnog ponašanja na internetu.

Djeca su posebno ranjiva kategorija na internetu i samim time, bitno je govoriti o mjerama sigurnosti i načinima zaštite.

Edukacija djeteta o predatorskom ponašanju

U “offline” dobu, roditelji ili staratelji su govorili djetetu da ne treba stupati u kontakt sa nepoznatim ljudima. U “online” svijetu, možemo primjeniti isto pravilo.

Edukacija djece o potencijalnim rizicima pri stupanju u kontakt sa ljudima koje ne poznaje i u online i u offline svijetu jeste dobar početak prevencije mogućnosti predatorskog kontakta.

Dječak / Ilustracija
Foto: Pexels: Promjene u ponašanju mogu indicirati da je dijete pod nekim oblikom nasilja

Ukoliko dijete i/ili maloljetnik provodi dosta vremena na društvenim mrežama ili igrama sa chat komunikacijama, mora poznavati rizike stupanja u kontakt sa drugim učesnicima/cama u komunikaciji, čak i ako je pretpostavilo da su vršnjaci. 

Posebnu pažnju treba posvetiti ukoliko dijete tvrdi da osoba/kontakt ima izrazitu želju da se upoznaju ili ispituje dijete da li neko još zna da je ono u kontaktu sa njim.

Krajnji alarm jeste traženje seksualnog sadržaja od djeteta ili iniciranje fizičkog sastanka. 

U svim slučajevima, najbolji način je da se odmah svaka sumnjiva radnja i kontakt sa djetetom prijave nadležnim organima. U Bosni i Hercegovini, to je policija, koja sa tehnološkim kapacitetima može pronaći predatora i efikasno spriječiti dalja krivična djela istog.

Zakoni u BiH tretiraju pitanje online predatorstva

“U Bosni i Hercegovini postoje četiri krivična zakona, jedan na državnom nivou dva na entitetskim (KZ FBIH i KZ RS-a) i krivični zakon Brčko distrikta. Trenutno ovu problematiku tretiraju entitetski i krivični zakoni Brčko distrikta od kojih je Krivični zakon entiteta RS najusklađeniji sa evropskim pravnim okvirom i globalnim trendovima, dok druga dva zakona nisu u toj mjeri usklađeni, iako u istom postoje određena zakonska rješenja koje se svakodnevno primjenjuju u radu policijskih i pravosudnih organa”, kažu iz MUP FBiH. 

Predatorstvo nije nastalo kao rezultat razvoja modernih tehnologija, ono je jednostavno postalo vidljivije kroz širenje komunikacijskih platformi.

Umjesto da ograničavamo djecu u istraživanju i učenju o internetu, treba im pružiti odgovarajuću edukaciju o sigurnosti.

To će ih naučiti da, kada primjete sumnjivo ponašanje u online ili fizičkom svijetu, potraže pomoć od starijih, edukacijskog osoblja ili službi sigurnosti.

Na taj način smanjujemo rizik od predatora u društvu i osnažujemo nove generacije da se bore protiv nasilja u online i offline svijetu, od kojih su oba stvarna sa stvarnim uticajem na osobu. 

U BiH se pruža i niz specijaliziranih usluga podrške djeci žrtvama nasilja.

Ukoliko Vaše dijete doživljava nasilje ili primjetite nasilje nad djecom, možete se javiti na sljedeće brojeve:

MUP Kantona Sarajevo: 033 / 206-666 ili na broj 122
Broj savjetodavne linije za djecu – Plavi telefon – 080 05 03 05
Preko platforme sigurnodijete.ba ili na broj 0800 22323

Radiosarajevo.ba

Slični članci

Back to top button