Bosna Sandžak-Udruženje Bošnjaka u Turskoj

PIŠE: Alija REDŽEPOVAC – novikonjic.ba

Malo koji narod na ovoj planeti živi u ovako teškom, surovom i neprijateljskom okruženju kao što su Bošnjaci, ili kako to jedne prilike reče jedan srpski patrijarh, “da muslimani ( Bošnjaci) žive nesigurnim životom”.

Planetarno je poznata surovost i zločini kroz koje su Bošnjaci prolazili za vrijeme rata protiv Bosne tokom devedesetih godina, ali ogroman broj Bošnjaka nikada nije čuo za progone i ubistva Bošnjaka i drugih muslimana Srbije, koja su počela nakon Prvog srpskog ustanka 1804. godine.

Bošnjaci i drugi muslimanski narodi Beograda, Smedereva, Šabca, Niša, Užica i mnogih drugih gradova u Srbiji, nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, progonjeni su, ubijani ili nasilno preimenovani u Bijele cigane. Njihova imovina bila je oduzeta, a vjerski objekti potpuno uništeni. Ista sudbina Bošnjake je pratila za vrijeme Karađorđevića Jugoslavije. Osim nasilja nad muslimanima, Kraljevina Jugoslavija vršila prodaju muslimanskih porodica Turskoj vladi. Nažalost, muslimani a prije svega Bošnjaci , nisu imali puno bolju sudbinu ni za vrijeme Titove Jugoslavije. Nevjerovatno, ali tokom čitava ova dva stoljeća, progoni i harange protiv Bošnjaka, odvijale su se pod istom parolom: Idite u Aziju! Selite se u Aziju! Izgleda da je sudbina baš tako htjela da preživjeli Bošnjaci spas potraže upravo u Aziji. Bježali su pred dželatima u Osmansko carstvo, odnosno Tursku, i tamo započinjali život iznova.

Tokom devedesetih godina 20. stoljeća, Bošnjake BiH zadesila je katastrofa epskih razmjera, koja je, kako sam već rekao, planetarno poznata. Protjerani Bošnjaci su također, tamo u nekim drugim državama, pokušavali da se organizuju, da započnu život iz početka, zbog čega se udružuju u zavičajne klubove sa ciljem međusobne pomoći ili pomoći sunarodnjacima koji su ostali u BiH.

Mnoga bošnjačka udruženja i zavičajni klubovi odigrali su veliku ulogu u pripremanju i slanju humanitarne pomoći u one krajeve BiH koji su bili najugroženiji. Da li su ta udruženja i zavičajni klubovi u Evropi i dalje aktivni, to ne mogu tvrditi, ali znam sigurno da jedno zavičajno udruženje osnovano još 1989. godine i danas radi i djeluje na kulturnom i humanitarnom planu povezivanja Bošnjaka, školovanja, odnosno stipendiranja đaka i studenata.

Riječ je o zavičajnom Udruženju Bošnjaka Turske pod nazivom Turkey Bosna-Sandžak, čiji je trenutni predsjednik dr. Sedad Zijade, a koji se u trenutku mog boravka u Istanbulu nalazio se u Sarajevu.

Ovih dana imao sam čast da budem gost Udruženja Bosna – Sandžak. Potpredsjednik Udruženja Ali Hot, tokom jednog izuzetno prijatnog druženja predstavlja nam Udruženje, njegov značaj za Bošnjake Istanbula i osnovne ciljeve djelovanja i rada Udruženja. Gospodin Hot ističe: da je Udruženje osnovano 1989. godine u Istanbulu. Osnovni cilj bio je, što bolje povezivanje Bošnjaka u Turskoj, njihova dodatna emancipacija i što bolja uključenost u cjelokupno tursko društvo. Ali Hot nastavlja dalje i kaže: koliko ja znam ovo je bilo prvo zvanično udruženje Bošnjaka u Turskoj. Sve više smo osjećali da će mlađe generacije Bošnjaka izgubiti vezu sa zavičajem njihovih roditelja ili djedova i zato smo se odlučili na ovaj korak.

Naš narod je izuzetno vrijedan i zbog toga je u Turskoj, kao i svugdje u svijetu, jako poštovan i priznat.Kao vrijedni radnici traženi su svugdje što je pomoglo da se dobro snađu i da dobro žive. Međutim, nešto čime nismo mogli biti zadovoljni i što nas nije činilo sretnim, bila je dosta slaba obrazovna struktura Bošnjaka Istanbula, pa i ostalih dijelova Turske.

Gospodin Hot kaže, da u vrijeme osnivanja Udruženje, teško da se moglo naći više od desetorice Bošnjaka koji su završili fakultet. Međutim, trideset i nešto godina kasnije, ponosno tvrdim da danas nema porodice koja nema nekog od članova sa završenim fakultetom.

U cilju razvoja svijesti za podizanjem obrazovnog nivoa Bošnjaka Istanbula, Udruženje je odigralo važnu ulogu. U svakodnevnim aktivnostima Udruženje ima kurseve bosanskog jezika, hor pjesme sevdalinke i folklornu sekciju. Želimo da se ne izgubi bošnjačka tradicija, nastavlja Ali i kaže da će sve učiniti da treća generacija Bošnjaka ne zaboravi Bosanski jezik i da po mogućnosti nauče nešto više o historiji Bošnjaka. Posebno zadovoljstvo Udruženja i svih Bošnjaka Istanbula je činjenica što danas postoji veliki broj porodica u kojima su svi završili visoke škole i fakultete.

Prestiž za visokoškolskim obrazovanjem kod Bošnjaka Istanbula, toliko je porastao, da više niko ne pita koliko si bogat, već koje su fakultete završila tvoja djeca, ozarenog lica govori Ali Hot.

Obrazovna slika Bošnjaka potpuno je promijenila politički odnos države prema Bošnjacima. Stvoren je pozitivan imidž koji će omogućiti da predstavnici Bošnjaka za svoje društvene potrebe vrlo lahko i jednostavno dođu do predsjednika Turske ili do gradonačelnika Istanbula.

Na kraju ove priče ostavio sam najvažniju humanitarnu djelatnost koju su ponosni Bošnjaci Turske posvetili Bosni i Hercegovini za vrijeme rata i agresije na BiH. Početkom agresije na BiH, Udruženje je dobilo sadašnje ime “Bosna-Sandžak”.

Za vrijeme rata pomagali smo Bosnu i Bošnjake i nastojali da učinimo što više. Primali smo prognanike iz BiH i pomogli u zbrinjavanju više od 30.000 ljudi. Mnogo smo pomogli u liječenju i zbrinjavanju ranjenika koji su dolazili na liječenje u Tursku. Briga o bolesnima nije prestala ni danas. U svojim prostorijama imamo hotelski uređene sobe u kojima često borave pacijenti iz naše domovine, kaže Ali.

Na kraju želim potrebno da istaknem, naglašava Ali Hot, da naše Udruženje svake godine stipendira veći broj učenika i studenata. Broj stipendista je svake godine veći, a stipendije odlaze , kako u Bosnu tako i u Sandžak.