Visoke cijene studija, skup podstanarski život i često neuvjetni studentski domovi. S tim problemima će se i na početku nove akademske godine, suočavati studenti koji su upisali fakultete u Bosni i Hercegovini.
Nakon završene srednje škole u Gornjem Vakufu/Uskoplju, gradiću u srednjoj Bosni, 19-godišnja Merima Behrem upisala je Fakultet zdravstvenih studija u 130 kilometara udaljenom Sarajevu.
Školarina za njen studij iznosi 3.000 maraka (oko 1.500 eura), s obzirom na to da je na listi studenata koji sami financiraju studij.
– Uplatili smo jednu ratu. Uz upisninu, biblioteku i ostalo to je oko 1.750 maraka. Bilo je problematično, roditelji su morali posuditi dio novca, ali smo nekako uspjeli – kaže ova buduća studentica za Radio Slobodna Evropa (RSE).
U Bosni i Hercegovini ima 39 univerziteta koji posjeduju dozvolu za izvođenje nastave, a od toga je osam javnih, dok su ostali univerziteti u privatnom vlasništvu.
Njihov rad nije pod nadzorom države, s obzirom na to da je oblast obrazovanja u nadležnosti entiteta Republika srpska, deset kantona u Federaciji BiH, te Brčko distrikta, kao zasebne administrativne jedinice.
Sa 25 fakulteta i akademija, kao punopravnih članica, Univerzitet u Sarajevu je najstariji i najveći univerzitet u Bosni i Hercegovini, a pohađa ga više od 27.000 studenata.
“Cijena diktira izbor”
Merima se nalazi među više od 3.100 studenta koji su upisali prvi ciklus studija na Univerzitetu u Sarajevu u prvom upisnom roku za novu akademsku godinu. Očekuje se da će taj broj dodatno porasti nakon što budu objavljeni rezultati drugog upisnog roka, koji je održan u septembru.
Redovni studenti koji na prijemnim ispitima ne osiguraju mjesto na listi onih koji su oslobođeni od školarine, moraju sami plaćati studij.
Cijena varira, od 1.000 maraka (500 eura) na fakultetima društvenih nauka do 7.000 maraka (3.500 eura) na studijima medicinske grupacije.
Osim o Zdravstvenom fakultetu, kao prvom izboru, Merima je razmišljala i o upisivanju Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. No, odustala je zbog cijene studija koja za taj fakultet iznosi 7.000 maraka (oko 3.500 eura).
– Nažalost, cijena diktira i izbor. Ovamo, kad sam vidjela cijenu to me je dodatno odbilo – kaže ona.
Školarina je samo jedna od troškova na koje se mora pripremiti Merimina porodica, koja živi od plaće njene majke dok je otac na birou za nezaposlene.
Najveći izdatak bit će mjesečna renta za grasonijeru u Sarajevu, za koju će morati izdvajati oko 470 maraka (oko 235 eura). Tako je i izračunala da će joj mjesečno, za rentu za stan i džeparac, za studiranje u Sarajevu biti potrebno oko 900 maraka (oko 450 eura).
Za stipendiju je aplicirala kod nekoliko fondacija, ali je nije uspjela dobiti, te se nada onoj općinskoj koja iznosi stotinjak maraka (oko 50 eura) mjesečno.
– Nije nimalo lako. Imamo u planu da vikendom radim u jednom kafiću. Fino mjesto, dnevnica oko 40 maraka (20 eura) – kaže ona.
Šta je razlog visokih školarina?
Univerzitet u Sarajevu od školarina godišnje prikupi između 18 miliona i 21 milion maraka (od devet miliona do 10,5 miliona eura).
Dodatano njegov rad iz budžeta Kantona Sarajevo financiran je sa 156 miliona maraka (oko 79,7 miliona eura), naveo je za RSE Rifat Škrijelj, dosadašnji rektor Univerziteta.
Škrijelj ističe da su osnovni razlozi visokih školarina, u prvom redu na studijima iz medicinske grupacije, troškovi za opremu i njeno održavanje, kao i i materijal za studentsku praksu.
Jedini način da visoko obrazovanje postane besplatno, kao što je to u Crnoj Gori gdje se troškove studiranja pokriva država, Škrijelj vidi u tome da Kanton Sarajevo, koji je preuzeo pravo osnivača Univerziteta, preuzme financiranje svih studenata.
– To je teorijski moguće, ali pitanje je da li je provedivo, jer je to dosta novca. Vrlo je teško to očekivati brzo, ali kad bi naš osnivač ukinuo te visoke školarine i preuzeo da finasira školovanje, to bi moglo biti privlačno za studente i omogućilo bi da Univerzitet u sarajevu pohađa veći broj studenata – istaknuo je.
Školarinu i druge troškove studija utvrđuje Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu, uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona Sarajevo.
Od plaćanja studija na upisu u prvu godinu oslobođena su djeca poginulih boraca, dobitnika ratnih priznanja, ratnih vojnih invalida i djeca bez oba roditelja.
No, ta mogućnost odnosi se samo na studente s područja Kantona Sarajevo, ali ne i za one iz drugih sredina, kojih prema procjenama im oko 30 posto.
U Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo kažu da je visina školarine nepromijenjena u odnosu na prethodne godine.
Na upit da li je bilo inicijativa i konkretnih poteza da se ti troškovi umanje, odnosno da se poboljša status studenta, osobito onih koji dolaze izvan Kantona Sarajevo, iz Minisarstva su naveli da nemaju takve informacije.
“Studentski domovi gori od zatvora”
Imran Pašalić, predsjednik Studentskog parlamenta Univeziteta u Sarajevu, kaže, pak, da iako cijene studija nisu rasle, inflacija studente i njihove proodice suočava sa sve više problema.
– Medicinska grupacija fakulteta je najskuplja i tu su školarine i do 7.000 maraka. To je zaista visoko za standarde u BiH – kaže Pašalić.
Najviše su pogođeni studenti koji dolaze izvan Kantona Sarajeva jer su, uz studij, prisiljeni plaćati i stanove obzirom da su uvjeti života u studentskim domovima loši.
U okviru studentskog centra Univerziteta u Sarajevu djeluju domovi u naseljima Nedžarići i Bjelave, koji imaju kapacitet da prime oko dvije hiljada studenata.
No, studenti godinama upozoravaju na loše uvjete života u njima, a početkom ove godine zbog loše situacije su izlazili i na proteste.
– Katastrofalna situacija, a često se može čuti da je bolje u nekim od zatvora nego u domovima. Najblaže rečeno, to je jedna velika bruka za Sarajevo, da se u takav prostor uopće nekoga smjesti – ističe Pašalić.
