Psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić podijelila je nekoliko savjeta s roditeljima i učiteljima o tome na koji način mogu pripremiti djecu za početak školske godine u kojem neće biti nasilja.
Dok se pripremamo za novu školsku godinu, važno je da se prisjetimo naše zajedničke odgovornosti u oblikovanju sigurnog i podržavajućeg okruženja za svu djecu. Uloga roditelja i prosvjetnih radnika u prevenciji nasilja ne može se dovoljno naglasiti – ona je ključna za zdrav razvoj i sreću naše djece.
“Roditelji, zamislite kako bi svijet izgledao da svako dijete zna koliko je vrijedno i posebno, bez obzira na to nosi li markirane patike ili koristi prošlogodišnji ruksak. Odvojite nekoliko minuta za razgovor sa svojim djetetom o vrijednosti i važnosti ljubaznosti i empatije. Podsjetite ih na snagu njihovih riječi i kako jedno ‘sviđa mi se tvoj ruksak’ može uljepšati nečiji dan, dok jedna ružna opaska može ostaviti ožiljak na srcu”, kazala je Savanović Zorić.
Ona poručuje učiteljima i nastavnicima da je njihova uloga nezamjenjiva u stvaranju sredine u kojoj nema mjesta nasilju.
“Jednostavan gest poput ohrabrenja da svi zajedno provedu veliki odmor, bez isključivanja ‘onog tihog’ u ćošku, može spriječiti godine emocionalne patnje. Međutim, u svim naporima prevencije, ne smijemo zanemariti važan faktor – difuziju odgovornosti”, kazala je.
Također ističe da se ponekad može čuti izreka “ne tiče me se” kada se suočimo s nasiljem ili nasilnim ponašanjem te upozorava da je to vrlo štetno i pogrešno.
“Ova parola može dovesti do ozbiljnih posljedica jer smanjuje šanse da nasilje bude pravovremeno prepoznato i zaustavljeno. Svaki član zajednice, bilo roditelj, učitelj ili vršnjak, ima svoju ulogu u stvaranju sigurnog okruženja. Kada svako od nas preuzme odgovornost i ne ostavlja stvari slučajnosti, možemo značajno smanjiti šanse za nasilje. Podsjetimo djecu da svako od njih može biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Priče o djeci koja su kroz samo jednu ljubaznu riječ ili gest pronašla snagu da se suprotstave teškoćama kod kuće ili među vršnjacima trebaju biti primjer i inspiracija”, kazala je psihologica.
Ona ističe da ljubaznost i podrška mogu napraviti ogromnu razliku, posebno za one koji se možda suočavaju s teškoćama kod kuće.
“Sve počinje od kuće, a nastavlja se u učionici. Zajedno, kroz kontinuiranu saradnju roditelja i škole, možemo stvoriti temelje za bolji i sigurniji svijet. Prevencija nasilja počinje s nama, i upravo sada imamo priliku učiniti pozitivnu promjenu koja će trajati cijeli život”, zaključila je.
