Političku jesen vlast dočekuje u prilično konfuznoj atmosferi. S jedne strane poruke ohrabrenja i idile kako niko nikoga ne preglasava, a s druge strane tihe otrovne strelice.
U Konjicu je jučer održan sastanak dijela partnera iz federalne vlasti, dok se na posljednji sastanak vladajućih sa državnog nivoa odavno zaboravilo, bez ikakvih izgleda da će se i dogoditi i u narednim mjesecima.
No, zadržimo se na nivou entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. U ljetnom ambijentu i s obnovljenim voznim parkom u Konjicu su zasjedala delegacije SDP-a i HDZ-a. Nakon sastanka nije bilo izjava, već tek po jedna rečenica na X platformi lidera SDP-a Nermina Nikšića i HDZ-a Dragana Čovića.
Atmosfera je odlična, ali sva otvorena pitanja moramo hitno riješiti. Ta rečenica bi bila suština zasjedanja koja je odaslane za javnost. A šta je dogovoreno iza zatvorenih vrata znaju samo akteri. No, zanimljivo je da ni Naša stranka niti Narod i pravda nisu poslali svoje predstavnike na ovaj sastanak, a da stvar bude intrigantnija potvrđuje izjava predsjednika federalnog parlamenta Dragana Miokovića iz Naše stranke.
On je na osnovu pobrojanih tema koje su se trebale naći na dnevnom redu poručio da bez obzira šta Nikšić i Čović dogovore, ništa od toga neće biti na dnevnom redu parlamenta dok je on predsjedavajući, a odnosi se na rad tog zakonodavnog tijela.
Sama ta poruka je indikativna i pokazuje da evidentno ne postoji naročita komunikacija između partnera u Trojci. Iz NiP-a se pak niko nije ni oglasio, iako je čelnika te stranke koji je van države itekako imao ko zamijeniti.
Stoga se postavlja pitanje da li zaista u federalnoj vladi sve funkcionira besprijekorno ili se to samo odnosi na relaciju SDP – HDZ.
I Amerikanci šute
A ako sve funkcioniše prema planu jedno od pomalo zaboravljenih pitanja koja se nameću je projekat Južne interkonekcije, na čemu su mjesecima unazad posebno insistirali Amerikanci. No, zakon o tom projektu je odavno povučen iz procedure na doradu i trenutno je u ladicama. U međuvremenu, poslije skoro pa otvorenih upozorenja pa i prijetnji iz Ambasade SAD-a da se taj projekat mora odblokirati, zatišje. Tek je prije više od mjesec dana spomenuta opcija formiranja određene radne grupe koja treba približiti stavove, no o tome ni traga ni glasa.
HDZ u sklopu Južne interkonekcije želi posebno preduzeće sa sjedištem u Mostaru, odbijajući jedinu logičnu opciju da se BH Gas bavi ovim projektom.
Amerikanci su se u međuvremenu ušutili, federalna vlast se dohvatila nekih novih prioriteta i na ovaj projekat, koji bi označio gasnu diverzifikaciju, tj. novu opciju uvoza gasa, se, barem u javnosti sve manje ukazuje.
Imenovanja
Fokus priče u Federaciji BiH sada su neka nova imenovanja. Nakon imenovanja nedostajućeg sudije u Ustavni sud BiH iz FBiH Marina Vukoje, o kojem su se lomila politička koplja, sada se intenzivno pregovara o izmjenama zakona i ubrzanom imenovanju direktora FUP-a, na čemu insistira HDZ.
Također, u planu federalne vlasti je i imenovanje sva četiri člana Upravnog odbora Federalne televizije, uz izgledno imenovanje Zorana Krešića, novinara Večernjeg lista zbog čijih ranijih stavova postoje brojne kritike. U svakom slučaju ukoliko se bude insistiralo na Krešiću, vrlo lako se može dogoditi da to imenovanje bude novi “Vukoja” slučaj.
Koliko god iz HDZ-a i SDP-a naglašavali odlične odnose u Vladi FBiH, nekoliko ranijih slučajeva pokazuje da to nije baš tako, bez obzira na statistiku glasanja. Ako postoji sloga u vladi, onda bi trebalo da se prijedlozi vlade fluidno provode u parlamentarnoj većini u Paramentu FBiH. No to nije baš tako. Nedavno je NiP-ov ministar Adnan Delić uz opoziciju kritikovao i koalicioni partnere zbog obaranja važnog zakona koji je trebao regulirati status aktivnih i neaktivnih tražilica posla.
Evidentni problemi postoje i u vezi odluka ministra zdravstva Nediljka Rimca (HDZ 1990), koji se nedavno otvoreno požalio na rad i pritiske. Ključni kamen spoticanja je blokada kod imenovanja novog direktora KCUS-a, što je jedan od primjera gdje je Trojka mnogo obećavala, a na kraju se zapetljala u međusobnom peripetijama.
Nedavno raspisivanje konkursa za novog direktora Porezne uprave ukazuje da bi i u tom slučaju moglo doći do politizacije.
Odbjeglog Galića zaboravili
Ali jedan primjer je posebno zanimljiv. Iako se on više odnosi na državni nivo, itekako je povezan i sa odnosima na federalnom nivou, s obzirom da u oba slučaja vlast čine isti partneri kada je u pitanju FBiH. Radi se o bjekstvu zamjenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Zorana Galića, koji je godinama bio i direktor Granične policije BiH.
Galić je osumnjičen, protiv njega je bila pokrenuta akcija, ali je on uspio pobjeći u Hrvatsku, odakle je zatražio da ga se razriješi. Vlast je to kao legitiman zahtjev razmatrala i da nije bilo pritiska javnosti vrlo moguće da bi mu se i udovoljilo. Bez obzira što se faktički radi o pregovaranju s bjeguncem od zakona.
S obzirom da je Galić dugogodišnji kadar i kandidat koji je na sve funkcije imenovan kao kadar HDZ-a i s obzirom na to da se nalazi u Hrvatskoj, postavlja se pitanje zašto se to toliko hvaljeno partnerstvo i dobri odnosi između HDZ-a i Trojke ne iskoriste da se zaštiti država BiH i da se odbjegli Galić isporuči pravosuđu u našoj zemlji. To pitanje partneri u vlasti uopšte ne postavljaju i prave se da problem ne postoji, a itekako je realan.
A više puta spomenuta dobra atmosfera među partnerima tek će biti na ispitu kada i ako vlast ispuni obećanje i na dnevni red konačno stavi fiskalne zakone, zatim odgovori na pitanja kako u plus vratiti deficit u penzionom fondu i tako dalje.
