Piše: ALIJA REDŽEPOVAC – novikonjic.ba
Kada bi velike sile imale iskrene namjere da na planeti Zemlji uspostavljaju red, one bi u mnogim područjima gdje se vode ratovi mogle uspostaviti mir za 24 sata. Baš onako brzo i jednostavno kao što je Kristian Šmit nametnuo nered u BiH suspendujući Ustav u trajanju od 24 sata.
Haos i nered na prostoru bivše Jugoslavije traje duže od 30 godina, a epicentar tog nereda je Bosna i Hercegovina. Da, upravo velike sile su tadašnjim vođama zla, Miloševiću i Tuđmanu omogućili haos, i nakon što su rat zaustavili kod “neriješenog rezultata”, sljedbenicima zla omogućili su nastavak haosa.
Dakle, da su velike sile imale humane namjere prema bosanskom narodu kao što govore, posebno one iz famozne “ quinte” koje su Dejtonskim sporazumom omogućile gušenje i podjelu Bosne i Hercegovine, Dejtonski sporazum onakav kakv je ne bi bio nametnut i danas bi BiH funkcionisala kao svaka normalna država.
Tvrdnje koje iznosim dio su kontrolisanog haosa od strane velikih sila, koje traju duže od 30 godina, a mogu su potvrditi brojnim činjenicama iz bliske prošlosti. Kad ovo govorim svjedoci vremena odmah će se sjetiti Francuskog predsjednika Fransoa Miterana i njegovog dolaska u Bosnu i Hercegovinu na samom početku rata 1992.godine. Mnogi političari i novinari tvrde da je Miteran spriječio intervenciju NATO- a protiv JNA i omogućio srpskoj vojsci da zauzme Sarajevski aerodrom, odnosno da Sarajevo stavi u potpunu blokadu ( aerodrom su “ čuvali” Francuzi i nisu smjeli da ga predaju Srbima).
Tokom rata protiv BiH velike sile imenovale su komandante UNPROFOR- a koji su više podržavali agresiju i zločin nego što su je sprječavali, a navodno im je bila dužnost da uspostavljaju mir. Mnogi će se sa gnušanjem sjetiti Luisa Mekenzija, koji je simpatisao zločine, a posebno logor “ Sonja” kod Vogošće.
U masi zla i haosa teško je izdvojiti najteže elemente, a među najgorim stvarima bila je uspostava tkz.” sigurnosnih” zona za Muslimane. Kad spominjem ovaj famozni projekat, svaki živi Bosanac sjetit će se onog Francuza, Filipa Moriona, koji odlazi u Srebrenicu, narodu saopštava vijest o sigurnosnoj zoni i onda bježi iz Srebrenice. Šta se dalje događalo najbolje znaju komandanti UNPROFOR i zapivjednik Holandskog bataljona Karemans.
Kako je vrijeme odmicalo, spomenute sigurnosne zone pretvarane su u klasična geta, a u jednom od njih počinjen je genocid. Do sutra bih mogli nabrajati nehumana “ europska pravila” , ali dvije stvari nikada i niko od Bosanaca ne smije zaboraviti: Nametanje embarga Bosanskoj vojsci u formiranju i pomaganje u etničkom čišćenju.
O nametanju vojnog embarga isključivo bosanskoj vojsci u formiranju, velike sile pravdale su da će rat kraće trajati. Zar ovim svojim stavom nisu pokazali: ko treba da bude poražen i ko treba da nestane sa ovih prostora!? Sasvim se logičnim čini, da je ona Karadžićeva rečenica o nestanku Muslimana sa ovih prostora kod političara velikih sila zvučala primamljivo, jer je njihovim bogatašima, psihičkim bolesnicima, omogućila “ Sarajevski safari” i ko zna šta još.
Posebna tema za ovako jedan kratak članak predstavlja dogovorena “ seoba Muslimana i Hrvata” sa prostora BiH koji će kasnije postati Republika Srpska. Osim onog zločinačkog nasilja kojeg je sprovodila profesionalna srpska vojska, ona koja se iz JNA preobrazila u Vojsku Rs- a, brojne humanitarne organizacije iz Njemačke, Francuske, Austrije i drugih zapadnih sila, iseljavale su bosansko stanovništvo sa onih područja gdje borbenih ili ratnih dejstava uopće nije bilo.
Kao što mnogi znaju, Njemačke “ humanitarne” organizacije su bile najuspješnije,pa su u Njemačku preselile oko 400 hiljada Muslimana i Hrvata. Hrvatska je bila tranzitna zemlje i preko nje su odvozili bosansko stanovništvo širom svijeta, a posebno u zapadne zemlje.
Tada i danas, Hrvatska politika, a Bogami i običan narod, hvale se kako su pomogli bosanskim Muslimanima i kako je Hrvatska udomila oko 400 hiljada bosanskih stanovnika.
Naravno da bi sve ovo imalo smisla prihvatiti i zahvaliti se da nije u pozadini svih ovih dešavanja vršena realizacija Velikosrpskog i Velikohrvatskog državnog projekta. Velike sile, Njemačka, Francuska, Velika Britanija radile su na realizaciji ovih projekata i na nestanku bosanskih Muslimana. To je bio jedan od načina da rat protiv BiH kraće traje, i da dokažu kako su bili u pravu kada su uspostavili vojni embargo za Bosansku vojsku u formiranju.
Međutim, kako je Armija Republike BiH i pored vojnog embarga uspijevala da se organizuje, da razvije kakvu takvu namjensku industriju i proizvede neku vrstu naoružanja, rat nije završen na dogovoreni način. Na koncu, velike sile, po uhodanom engleskom scenariju -” podijeli pa vladaj”, bile su primorane da uspostave mir i da uspostavom teritorijalno-etničkih zona nastave kontrolisati haos kroz nastavak etničkih podjela, uspostavu čvrste nepravde, konsocijski apartheid, kontrolu korupcije, političku bahatost i nastavak iseljavanja bosanskog stanovništva u zemlje zapadne Evrope. Naravno, visoko obrazovano i radno sposobno bosansko stanovništvo je itekako poželjno i zato nije čudno što je još tokom ratnih devedesetih godina Njemačka postala “ usisavač” mladog bosanskog stanovništva.
Na kraju, u ovako jednom bliskom odmaku vremena, čovjek vidi bolje i jasnije može da sagleda sav besmisao politike nerada i šizofrenije. Da je drugačije i da je pametnije, ne bih sada mogao niko da optuži hern Šmitda za suspendovanje Ustava, ili niko ne bi mogao zamjeriti velikim silama da na dnevnoj osnovi dozvole uvođenje mjera apartheida u BiH. Da je drugačije, sada ne bih mogao pisati, da je od 1.augusta 2024.godine došlo do poskupljenja struje samo za ona područja BiH gdje uglavnom žive Bošnjaci. Da je drugačije, velike sile bi pod sredstvom OHR-a ukinule ovako sramnu, diskriminirajuću i apartheidsku odluku Vlade koju je nametnuo OHR-a suspendujući Ustav na 24 sata!
