Putujući iz Bosne prema Hercegovini, kada pređeš preko Ivan Sedla kao da si stigao na drugi kontinent. U mirisu se osjeti mediteranska klima, a temperatura je uvijek za nekoliko stepeni viša.
Prvi grad koji te dočeka tamo gdje je sve toplije je Konjic. Oko mnogo čega se kod nas da raspravljati, ali ono oko čega vlada konsenzus je da je Konjic ono “I” između Bosne i Hercegovine. Samo svoj i jedinstven grad. Nezahvalna je to uloga, ali itekako draga i simpatična.
Reklamna kampanja kompanije Bingo o svim onim mjestima koja bude emocije, našim mjestima, ponukala nas je da u Konjicu pronađemo takvo jedno – na koje su njegovi građani posebno “slabi”.
I kao što je Konjic na simboličan način “i” u imenu naše zemlje, tako Stara kamena ćuprija u Konjicu predstavlja to “i” na konkretan i opipljiv način. Most koji spaja Bosnu sa Hercegovinom, moderno sa tradicionalnim i što je najvažnije, njegove ljude jedne s drugima. Oni se tu i u okolnim mnogobrojnim kafićima susreću, razgovaraju, vole, planiraju…
Gradnja ove ćuprije potkraj 17. stoljeća jedan je od rijetkih pozitivnih događaja u Bosanskom ejaletu u drugoj polovini XVII stoljeća, u periodu opće poljuljanosti osmanskog državnog poretka obilježenog dugotrajnim i teškim ratovima.
Društveni život starih Konjičana sve do početka Drugog Svjetskog rata ne bi se mogao zamisliti bez ovog kolosalnog svjedoka vremena, a onda ga je njemački okupator povlačeći se se pred najezdom partizanskih oslobodilaca odlučio dići u zrak. Šezdeset godina Konjic je vapio, čekajući na ponovno uzdizanje jednog od najljepših spomenika osmanske arhitekture u BiH. Konačno, 2009. izdiglo se nad Neretvom naše mjesto i ljepše je nego ikad.
Danas ovaj most, napravljen u istom stilu kao i Stari most u Mostaru, sa šest lukova različitih dimenzija, ponovo spaja staru jezgru Konjica sa novim dijelom grada na desnoj obali. I ne samo da je zaštitni znak našeg grada na Neretvi, već i naše mjesto ponosa.
Kao što gledajući video “Bingo – Naše mjesto” možemo osjetiti i miris i okus one nanine pogače tek iz rerne izvađene, tako je na Staroj ćupriji moguće skoro pa opipati posebnost i toplinu Konjica.
A s Ćuprije – brzo se dobaci do omiljenih kota na Neretvi. Tamo se lakše preživljava ljetna sparina. Svaka raja ima svoju kotu, svoje omiljeno naše mjesto.
