Srce mi je jako lupalo, čitav život mi je proletio ispred očiju, taj prvi skok sa obnovljenog Starog mosta najopasniji je, ali i najdraži u mom životu, vrijedi više od svih mojih trofeja, kaže „Mostarska lasta“ Lorens Listo gledajući, 20 godina poslije, snimak svog skoka na ceremoniji svečanog otvaranja obnovljenog Starog mosta, u julu 2004. godine, piše Anadolija.
Prisjeća se spektakularne ceremonije i te magične noći kada se Mostaru ponovo “vratio” Stari most. Može se, bar približno, osjetiti koliko je snažna emocija dok „kralj mostarskih skokova“ gleda svoje prvo spuštanje u hladnu Neretvu sa tek spojenog luka Starog mosta, a pozadinom odjekuje poznata kompozicija „Carmina Burana“. Sva svjetla, sve kamere, sve oči, te prelijepe julske večeri bile su uprte u njega. Čitav svijet gledao je “povratak” Starog mosta.
Jasno je zašto je Listi ovaj skok vredniji od svih 13 titula “Mostarske laste”, koliko ih je osvojio na tradicionalnim visinskim skokovima sa Starog mosta, izjednačivši se 2019. godine sa skakačkom legendom Emirom Balićem, kada je iz poštovanja prema njemu odlučio da se zaustavi. To mogu samo veliki sportisti.
Kao i većina dječaka iz mostarskih mahala, Lorens Listo je od malih nogu počeo skakati u Neretvu i sanjati dječački san o tome kako će jednog dana skočiti sa Starog mosta. Sjeća se kako je kao petogodišnjak skakao s manjih visina, a kako su se nizale godine, povećavala se i visina sa koje je skakao. Kada je stasao u vrsnog skakača i bio spreman da sa njega skoči, Starog tada, nažalost, nije bilo. Ipak, sa ostataka srušenog Starog mosta skočio je 1995. godine, imao je svega 16 godina.
„Kao i većina djece iz Mostara, iz mostarskih mahala, počeo sam skakati s manjih visina. Ispod Starog mosta, u Donjoj mahali, u Cernici, sve su to naselja koja se vežu u Stari most. To su bili neki moji počeci, s nekih 5-6 godina skakao sam sa metar, dva, tri i tako se povećavala visina. Sa 16 godina skočio sam sa ostataka Starog mosta“, priča Listo.
U vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je srušen Stari most, Listo je još bio dječak. Cijeli rat sa porodicom je proveo na mostarskom Bulevaru, inače tada prvoj liniji fronta u ratom zahvaćenom gradu.
„Nikad nismo htjeli napustiti Mostar, iako smo mogli. Moja familija je još prije rata odselila u Švedsku, molili su nas do dođemo, ali mi jednostavno nismo htjeli napustiti grad. Moj otac je od prvog dana bio pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, ostali smo na Bulevaru gdje su se vodile najžešće bitke“, priča Listo.
Kaže kako se jasno sjeća trenutka kada je srušen Stari most.
„Tu (na Bulevaru) sam se zadesio kad je srušen. Svi smo bili u šoku. Niko nije vjerovao da će neko da sruši Stari most. Kao i svim Mostarcima, bilo nam je teško, ljudi su plakali. Tu gdje smo mi bili, ljudi su plakali bukvalno kao da im je poginuo neko najmiliji u porodici“, prisjeća se Listo.
Iako mosta nije bilo, mostarski skakači „nikad nisu prestali skakati sa Starog mosta“, dodaje Listo, napominjući kako tradicija skokova sa Starog nikada nije prekidana, ni tokom rata, ali ni u vremenu kada je kamen Starog mosta bio duboko u Neretvi.
„Mi nikada nismo prestali skakati, i nikad ih nismo nazivali ‘skokovi sa ostataka Starog mosta’, jer most je za nas uvijek bio tu, bar zamišljen. To su uvijek bili skokovi sa Starog mosta“, kaže Listo.
Ceremonija otvorenja obnovljenog Staorg mosta, održana 23. jula 2004. godine, naravno, nije se mogla zamisliti bez skokova. Među skakačima na glavu je bio i Lorens Listo, tada mladi skakač pred kojim je blistava karijera.
Prisjeća se te noći, za koju i danas mnogi Mostarci kažu da je najljepši trenutak u novijoj historiji grada na Neretvi.
„Bio je to moj prvi skok sa luka Starog mosta. Mi smo dotad skakali sa zidina lijeve obale i bacali se na sredinu Neretve. Te noći izašli smo na Stari most, sat pred ponoć, i skakali u suprotnom smjeru, skakali smo u nepoznato, po mraku i olujnoj buri“, prisjeća se Listo.
Naglašava kako je to definitivno najopasniji skok u čitavoj karijeri, iako je u kanjonu Neretve skakao i sa većih visina od Starog mosta. Te noći puhao je jak vjetar, a vjetar je, pojašnjava, najveći neprijatelj skokova i skakača. Usred ceremonije na mostu je „rasprava“ treba li ili ne treba skakati.
„Tu noć je iz nekog vrućeg dana, nekoliko minuta prije nego što smo počeli skakati, zapuhala takva bura da je vjetar bacao suncobrane naokolo. Emir Balić (legenda skokova sa Starog mosta) je izašao s bakljama i davao znak režiseru (Sulejmanu Kupusoviću) da nećemo skakati. Mi smo svi bili odlučni da skačemo. On (Emir Balić) o tome piše u svojoj knjizi ‘Sjećanja’. Ja sam tad rekao da ću skakati taman da poginem, i da ćemo svi skakati. Jer čitav svijet je bio tada uz Mostar“, kaže Listo.
Koliko je zapravo bilo opasno skakati po tako jakom vjetru, potvrđuje Listo podatkom da je od trojice skakača na glavu te noći prvi slomio ruku, a sam Listo je zadobio povredu kičmenog pršljena.
Pojašnjavajući i zašto se prvi skok sa obnovljenog Starog mosta teško može porediti s bilo kojim drugim skokom, Listo kaže kako je u njemu dosta simbolike. Osim što je prvi skok sa novog Starog mosta, izveden je u noći svečanog otvaranja Starog mosta, smjena je generacija, Emir Balić zatvara jedno poglavlje, preuzimaju mladi skakači, sve se to spojilo u toj noći, kaže Listo.
„Bukvalno svaki osjećaj se probudio tad na mostu. Dole je mrkli mrak. Mi nismo vidjeli gdje skačemo. Ne vidimo Neretvu, skačemo u neku crnu rupu, jer svi reflektori su bili upereni nama u oči. Skok je bio potpuna nepoznanica. Tek poslije sam vidio ronioca kako svijetli baterijom, vidio sam da je prvi skakač slomio ruku. To je definitivno bio najopasniji i najdraži skok što sam skočio u životu“, priznaje Listo.
Listo, koji obnaša funkciju predsjednika Kluba skakača u vodu „Mostari“, najavio je i pozvao građane na ovogodišnje tradicionalne 458. skokove sa Starog mosta, koji će biti održani u nedjelju, 28. jula, sa početkom u 16 sati. Ove godine na skokovima je učešće najavilo oko 50 skakača.
Stari most u Mostaru izgrađen je 1566. godine i bio je najveća lučna konstrukcija toga doba u svijetu. Dao ga je sagraditi sultan Sulejman Veličanstveni. Građenje je povjerio graditelju Mimaru Hajrudinu.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini i uporedne dvostruke agresije na Mostar, između 1992 i 1995. godine, Stari most je bio meta artiljerijskih napada. Granate ispaljene sa položaja Vojske RS-a i JNA u proljeće 1992. godine oštetile su luk mosta, dok je poznata kula Čardak na njegovoj zapadnoj kapiji u potpunosti izgorjela.
Nakon dvodnevnog granatiranja s položaja Hrvatskog vijeća odbrane, Stari most je srušen 9. novembra 1993. godine. Tada je gotovo potpuno uništena i historijska jezgra grada u njegovom okruženju.
Obnovljen je i ponovo otvoren za javnost 23. jula 2004. godine, a od 2005. Stari most je dio UNESCO-ve svjetske baštine.
