Ne pitaj više
Zašto se spuštaju kiše julske
Jer sve je kazano desetljećima prije
Trava u bolu diše
da skrije kabure uske
gdje stale kosti dvije
Ne pitaj
Zašto tumaraju
Duše sred Kamenčike bukve na stazi
Za izgubljene kosti znaju
Čuvaju da ih pogana stopa ne pogazi
Ne pitam evo ni oči tvoje
u njima kiše julske su stale
Gledamo polje
kao nevini obrazi crven boje
To ruže mladosti ubijene krvave procvjetale…
Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda