Učinili su ga reprezentativnim primjerom rane islamske kaligrafske umjetnosti
Zabilježeno je da postoji više od 600 pergamentnih folija Plavog Kur'ana, koje su prvobitno činile kompletan rukopis ovog Kur'ana, a postoji mogućnost da je bio rađen i u više svezaka.
Ovaj rijetki i luksuzni kodeks rađen je na pergamentu tamnoplave boje, a porijeklo i datum nastanka ovog kodeksa dugo su bili predmet rasprava – od prve publikacije dijela folija početkom 20. vijeka. Rukopis su naučnici pripisivali različitim epohama i regionima unutar islamskog svijeta: Fatimidskom Tunisu, Kalbidskoj Siciliji, Endelusu u 9/10. vijeku, Abasidskom Iraku i Aglabidskoj Sjevernoj Africi.
Dakle, jedna teorija jeste da je Plavi Kur'an proizveden u Perziji za vrijeme Abasidskog halifata. To je prvo predložio Frederik R. Martin, švedski diplomat i trgovac, koji je upoznao akademsku zajednicu sa Plavim Kur'anom. Tvrdio je da je dobio neke stranice rukopisa u Istanbulu i da potječu iz Mašhada u Perziji, gdje su naručene za turbe abasidskog halife Haruna al-Rašida iz 9. vijeka. To navodno podržava i perzijski carinski pečat na jednoj od njegovih stranica. Dodatno, horizontalni raspored Plavog Kur'ana podsjeća na Kur'ane stvorene u ranom abasidskom periodu, što bi rukopis smjestilo u ili oko današnjeg Iraka. Ovi dokazi podržavaju ideju da je Plavi Kur'an stvoren u istočnom islamskom svijetu.
S druge strane, Plavi Kur'an je bio uključen u inventar Velike džamije u Kairuanu, što smješta rukopis u Tunis oko 1300. godine. Iako to ne potvrđuje da je rukopis stvoren u Tunisu, učenjaci tvrde da bi transport Plavog Kur'ana u cijelosti na dužu udaljenost bio malo vjerovatan. Ovo podržava ideju da je Plavi Kur'an stvoren u zapadnom islamskom svijetu.
Ovdje dolazimo do znamenitog Muzeja islamske umjetnosti u Dohi, gdje se također nalaze primjerci Plavog Kur'ana unutar Al-Thani umjetničke kolekcije, i gdje su vršili iscrpna istraživanja. Došli su do zaključaka koji otkrivaju da njegovi elementi pronalaze prethodnicu u Bibliji proizvedenoj u Endelusu (Španiji) u 9. vijeku: takozvana Biblija Danila, sa glosama na latinskom, grčkom i arapskom. Ova značajna povezanost sa Vizigotskom Biblijom pruža niz kodikoloških elemenata koji omogućavaju da se Plavi Kur'an postavi u kontekst šire historije proizvodnje rukopisa i objasne neke od njegovih, do sada, zagonetnih karakteristika.
Štaviše, datum iz 9. vijeka nove ere je dosljedan paleografskoj analizi njegovog pisma i horizontalnog formata kodeksa, smatraju stručnjaci iz Dohe. Plavi Kur'an je remek-delo arapsko-islamske proizvodnje rukopisa, vjerovatno realizirano od strane lokalnih endeluskih zanatlija koji su nastavili dugotrajnu tradiciju knjigoveštva u kojoj je kombinacija zlata i plave boje bila važna jer je već bila povezana sa svetim tekstom.
Možda je takođe rezultat interkulturalne veze: umejadski pokrovitelj je možda naručio svoj sveti tekst upoznat sa karakteristikama proizvodnje knjiga za druge religiozne tekstove u svom okruženju. S obzirom na važnost boja u srednjovekovnim društvima, simbolička vrijednost Plavog Kur'ana morala je biti posebno moćna sa sociokulturnog stanovišta za njegovog vlasnika, posmatrače i čitaoce.
Na koncu Plavi Kur'an, osim što prenosi sveti tekst za muslimane, predstavlja umjetničko djelo prvoga reda, a dragocjenost materijala upotrebljenih za njegovu proizvodnju, kao i njegova simbolička vrijednost – povezana sa vizantijskom tradicijom imperijalnih kodeksa i proizvodnje Biblije – čine ga primerom unikatne i luksuzne umetnosti Endelusa.
Bez obzira na ove nalaze stručnjaka iz Dohe trenutno još uvijek postoji kontroverza među učenjacima o porijeklu Plavog Kur'ana. Mnogi muzeji ne mogu se složiti oko načina na koji treba kategorizirati rukopis, poput Muzeja umjetnosti u Denveru, koji ga kategoriziraju kao azijsku umjetnost, dok priznaju da može imati porijeklo u Sjevernoj Africi. Ova proturječna kategorizacija odražava kako se naučnici ne slažu, i možda nikada neće složiti, oko pravog porijekla Plavog Kur'ana, što, naravno, ne može umanjiti njegovu ljepotu.
Rukopisnih otprilike 600 listova je razdvojeno i raspršeno za vrijeme osmanskog perioda, iako je većina listova ostala u Tunisu, sve do ‘50-ih godina 20. vijeka. Procjenjuje se da je oko 100 listova sačuvano u muzejima i privatnim kolekcijama, pri čemu je najveća kolekcija od 67 listova smještena u Musée de la Civilisation et des Arts Islamiques blizu Kairouana u Tunisu. Druge kolekcije uključuje i Muzej Metropolitan. Nekoliko odvojenih listova također je prodano na aukcijama u poznatim britanskim aukcijskim kućama Christie's i Sotheby's po cijeni od nekoliko stotina hiljada dolara po komadu. Godine 2018. Christie's je prodao jedan list za prijavljenih £512,750, što je bilo više nego dvostruko od najniže procijenjene vrijednosti.
