Cijeli je dan izvirao u mojim očima
onda ponirao na usnama
pa kao leptir u prsima poleti
Sanjao sam ga noćima
pada na sedždu zajedno s nama
uči nas iznova kako treba voljeti
Gospodara što stvara
i svaku travku zelenu
Njegovo sve je, govorio je Mustafa djeci
Sjećanjem danas progovara
miluje dušu radosnicama natopljenu
Nebu, sada nebu poteci
Govorim između četiri zida
duši što vrti života tespih u prstima
ruke se podižu i samo bi da dove
Mustafa
zastao sred pomućenog vida na svaku dovu uzvraća osmijesima
Bože, kako je lijepo zagrliti snove..
(4. 6. 2024. godine, unuku Mustafi)
Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
