Još sam u ratu slušao kovanicu za taj vakat podešene pameti koja nas je trebala prosvijetliti, kako su nam raznorazni tamnoputi uljezi koji su dolazili kroz neprijateljske linije da nas bajagi spase, braća. Sjećam se Šabana sa zelenom trakom oko glave na kojoj se poziva na Boga, koji je zajedno sa tim “spasiteljima” pored Babine rijeke s puškom u ruci tjerao žene i djecu čiji su muževi i očevi u to vrijeme bili na prvoj liniji, a koja su u tom ratnom haosu i paklenim vrućinama sišli do rijeke. Kasnije sam Šabana viđao na parkingu na Smetovima kako naginje “čokaljče” u kojem zasigurno nije sveta vodica već rakija sa kojom je i ranije drugovao jer je Šaban ta japija, govno.
Drugi opet, koji je bio njihov student pa dobro govorio arapski, zagovarao je kod Viteza da mi treba sjeći ruku jer sam uzeo voćku baš lijevom rukom. Nije znao mazlum, kasnije će se ispostaviti da je samo to i pored doktorske disertacije, da ja danima nisam jeo ništa na kašiku jer su moji svi, otac, majka, sestra i brat sa svojim porodicama odvedeni u logor. Tako sam se suosjećao s njima a voćku sam uzeo nesvjesno, baš lijevom rukom sa kojom sam i počeo pisati pa me učiteljica naučila da danas umijem koristiti obje. Za pisanje bezbeli!
Zašto ovaj uvod?
Zato što su Bošnjaci često, ali vrlo često, u fazi promišljanja ono “do kadije” što će reći kasno pale. Vječita očekivanja da će nam “braća po islamu “ kako to nalaže Uzvišeni Kur’an biti od pomoći dok ta ista “braća” čak i guzicu mažu kavijarom u krilu starleta iz onih zemalja koje su bile protiv rezolucije. Teško je da beduini koji su se koliko jučer grijali na balegi od deve a danas leže na zlatu, razumiju stanje i potrebu muslimana u Bosni i Hercegovini. Puno bliže im je Palestina pa zašto preko sedamdeset godina ne čine ništa za taj napaćeni narod. Naprotiv, oni podržavaju i finansiraju zlo. Da baš ta braća. Tako predstavnik Ujedinjenih Arapskih Emirata na zasjedanju Skupštine UN-a prije samog glasanja za rezoluciju, spomenu tragičnu sudbinu djevojčice Fatime Muhić koju su srpski zločinci usmrtili u Srebrenici ali nije digao ruku za rezoluciju. Bio je suzdržan. On i još osam predstavnika država sa muslimanskom većinom koji predstavljaju više od dvjesto miliona muslimana: Alžir, Bahrein, Etiopija, Libanon, Nigerija, Oman, Sudan, Tadžikistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, bili su suzdržani.
Protiv rezolucije bili su predstavnici država Mali i Sirija, sa oko pedeset miliona stanovnika.
Sada konačno naučimo lekciju da prijatelja, pa ako hoćete i brata, trebamo prvo tražiti unutar sebe. Tamo posložiti ono najbolje jer to umijemo. Nismo više na tom levelu da je samo pamet kod kadije. Kada u sebi pronađemo ljudske vrijednosti, neću se ovdje referisati na postulate vjere jer su očito izdani nebrojeno puta, već ovodunjalučki, razumom kojeg nam je Bog podario mislimo kako unutar sebe izgraditi najbolje, onda tražimo prijatelja i brata u onom drugom, ma kako se zvao, molio se Bogu ili ne molio. Uostalom, genetika je potvrdila da su Bošnjaci najstariji narod na ovim prostorima. Imamo najstariji jezik, kulturu, ali zbog riblje zaboravnosti često po pravorijek pa i vakcinu idemo vuku ili vučiću, svejedno.
Zahvaljujući svijetu, predstavnicima država koje su spoznale zlo, priznale ga u vlastitoj avliji, te država koje “zbiraju dva i dva” što za rezultat ima ako se zlo ne osudi, doći će u njihovu avliju, Rezolucija o Srebrenici je izglasana! Biti suzdržan znači biti ništavilo koje gleda a ne vidi zlo. Tako je “nepostojeća” Bosna i Hercegovina, agresijom razorena, trideset godina u luđačkoj košulji, sa impotentnim državnim aparatom, sa mrziteljima koji jedu njen kruh ali ju svakodnevno mrze, došla na u fokus svjetskog zanimanja, kao međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina, država svih njenih naroda bez obzira na broj i konstituentnost u kojoj je počinjen genocid.
A gdje je Srbija? Gdje je entitet Republika srpska?
Ne, niste vi genocidan narod, jebem li ga ko je to rekao. Ali jeste zreli da požurite do potoka.
U protivnom zna se!
Said Šteta, književnik i novinar
