Grupa studenata iz BiH (od 22 do 24 godine) – Faruk Šehić, Eldar Kepić, Zerin Redžepović, Osman Azabagić osmislili su pametni plastenik – “Plastehnik”, s ciljem da pomognu u automatizaciji uzgoja poljoprivrednih dobara, ali i da značajno smanje potrebu za radnom snagom u ovom sektoru.
Njihov startup projekat pobijedio je na Innovation Nation programu za 2022, najprestižnijem i najsveobuhvatnijem poduzetničkom programu u Bosni i Hercegovini, koji je prije sedam godina osmislila Fondacija budućnosti u BiH. Za realizaciju projekta dobili su 9.000 KM.
– Hrana postaje sve skuplja, a zdrava hrana ima tendenciju najvećeg povećanja troškova. Naš cilj je da zdrava, organska roba lokalnog porijekla bude bogatija, pristupačnija i jeftinija nego što je sada, a da pritom ne naškode rezultatu našeg poljoprivrednog sektora – kazao je za Faktor Faruk Šehić, vođa projekta “Plastehnik”.
Naziv projekta, pojašnjava, zapravo je igra riječi jer, u standardne plastenike, utkali su tehnologiju, pa je unaprijeđen njihovim idejama postao “Plastehnik”.
– Naš “Plastehnik” bi povećao urod, smanjio bi potrošnju vode, upravljao uvjetima vlažnosti zemlje, vlažnosti zraka, temperature unutar plastenika, a smanjio bi vremensko opterećenje radnika. Veliki broj današnjih poljoprivrednika otprilike do šest i po sati potroše u plastenicima srednje veličine na sve aktivnosti. Mi vjerujemo da bismo mogli skratiti to na nekih sat i po, do dva sata sedmično, zbog automatizacije, samih podešavanja uvjeta u cijelom sistemu – pojašnjava Šehić.
Ističe da 50 posto bolesti usjeva bude rezultat nepravovremenog otvaranja plastenika, te da su oni to regulirali otvorima na bočnim stranama.
– To bi se reguliralo stalnim otvaranjem-zatvaranjem sa bočnih strana vrata i ventila. Naši poljoprivrednici imaju urod oko 15 kilograma po kvadratu dok sa pametnim upravljanjem u Holandiji se može čak ostvariti do 121 kilograma po kvadratnom metru. Želimo da podignemo proizvodnju naših poljoprivrednika kako bi oni bili konkurentniji na tržištu – dodaje Šehić.
Slični produkti njihovom “Plastehniku” postoje u svijetu, zapravo u Aziji se najviše razvijaju.
– Shvatili smo da to kod nas nedostaje. Trenutno smo još u diskusiji sa određenim firmama koje se bave proizvodnjom određenih komponenti koje nama trebaju. Cijenu “Plastehnika” nismo još formirali, ali imamo viziju da bi se taj sistem u godini mogao otplatiti jednom, pa čak i dva puta. Komunicirali smo sa dosta poljoprivrednika koji su nam rekli da bi im puno pomogao sistem koji smo osmislili, a poželjeli smo i sami da proizvodimo zdravu hranu, što bi bilo teško uskladiti sa poslovima koje svi obavljamo u urbanim sredinama. Uz ovaj sistem, mogli bismo to iskombinovati, odnosno urbano i ruralno. Naša očekivanja su velika – zaključio je Šehić.
