„Najljepši život za svakog čovjeka je kada je mir, sloga i kada imaš dobar komšiluk. Onda i sve ostalo ide lako“. Riječi su ovo Drage Kršića, povratnika u naselje Crnojevići, u maglajskoj Mjesnoj zajednici Radojčići, u kojoj u nekoliko naseljenih mjesta zajedno žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci. I upravo ovi ljudi, daleko od političkih neslaganja i ‘prepucavanja’, pokazuju kako izgleda pravi život – pun međusobnog uvažavanja i sloge. Ratne godine i ovdje su bile teške. Kako reče jedan od sagovornika ovdje je ratovao svako protiv svakoga, ali povjerenje narušeno tokom ratnih godina, ponovno se počelo graditi u prvim danima povratka.
„Ratne godine naučile su nas kakvi ne smijemo biti“
Povratak Srba u Crnojeviće počeo je 2000. godine. Mještanin Drago Trgić prisjeća se komšije Sule koji je dolazio i pomagao istovarati skoro svaki kamion koji je, sa građevinskim materijalom, za izgradnju kuća došao do sela. „Ratovati više ne mislim. Ono što nas je zadesilo, zna se ko je kriv. Čim je počeo povratak vratio sam se u svoje Crnojeviće. Da sam bio zla osoba ne bih se vratio sigurno“, ispričao nam je Milan Trgić.„Ja kada sam vratio ključ od kuće u kojoj sam živio u Tesliću i rekao da se vraćam u Crnojeviće niko nije vjerovao, mislili su da sam lud“, dodao je Drago Trgić. „Naučili smo iz tog perioda kakvi ne smijemo biti. Ovo što smo mi jedni drugima pomogli to je sasvim normalna stvar, uobičajena na ovim prostorima“, naglašava Marinko Kelavić, predsjednik Vijeća MZ Radojčići.
Na završetak izgradnje kapele čekalo se više od tri decenije
U Crnojevićima, gdje žive povratnici Srbi, obnovljena je pravoslavna kapela, koju su pomogli i Bošnjaci i Hrvati, a nakon uređenja mjesnog groblja. Para nije bilo dovoljno, ali jeste bilo vrijednih ruku dobrih ljudi koji su znali šta će kapela značiti pravoslavnim vjernicima. „To što su Bošnjaci i Hrvati komšijama Srbima pomogli izgraditi kapelu je čisto ljudski gest. Kada je počeo povratak Srba, prije više od 20 godina, bio sam u MZ kao povjerenik. U Crnojeviće se nije moglo proći ni volovskim kolima. Svojom motorkom sam isjekao ostruge i šiblje uz put dug oko dva kilometra, jer narodu je ovdje živjeti i sarađivati. Kako se živjelo prije rata tako smo nastavili i kada smo se vratili svojim kućama“, prisjeća se Salih Mujaković iz obližnje Tujnice.
Hasan Mujaković priča nam kako je za liječenje njegove kćerke Sanele u inostranstvu pomogla i džamija i crkva, kao i sve komšije. „To što se sada pomoglo našim komšijama iz Crnojevića je nešto sasvim normalno“, ističe Hasan. Pravoslavna kapela u Crnojevićima počela se graditi još 1991.godine. Po završetku rata nakon što su obnovljene kuće, mještani, mahom starije osobe, počeli su priželjkivati i nastavak izgradnje kapele. Zahvaljujući donaciji, objekat je djelimično izgrađen tek 2006.godine. Nažalost, zbog ratnog izbjeglištva i slabog imovinskog stanja povratnika u Crnojeviće, kapela je čekala više od tri decenije na potpunu izgradnju.
Povratnici Srbi beskrajno su zahvalni na pomoći Marinku Kelaviću koji je u cilju izgradnje kapele animirao ne samo općinske nego i više nivoe vlasti pa i brojne donatore.„Nema se tu šta čuditi, što su nam pomogli Bošnjaci i Hrvati. Neko je dao novce, neko je ostavio svoj posao i došao da radi na izgradnji kapele. Riječima se ne može opisati koliko smo im zahvalni što su nam pomogli“, kaže Boro Kršić. „Dolazili su ljudi da pomognu, komšija Dževdo nam je uradio krov. Čuli su ljudi za nas i našu akciju, pa neki pohvale, ali i nisu svi dobronamjerni. Na svu sreću puno više je onih dobronamjernih“, dodaje Milan Trgić. Prema riječima Marinka Kelavića realizaciju projekta pomoglo je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK sa nešto sredstava pa je nabavljen građevinski materijal za nastavak radova, dok je općina Maglaj osigurala sredstva za pristupnu stazu i dio potpornog zida.
„Nije bilo novaca da se plate majstori, pa je kapela izgrađena vlastitim snagama, prvo mještana Srba, a komšija Bošnjaka i Hrvata, Napravili smo dobar posao, na koji svi možemo samo biti ponosni. Tražili smo i donacije za stolariju, fasadu, uvođenje struje. Mi smo pokrenuli akciju, a ljudi porijeklom sa ovog područja koji sada žive u inostranstvu pomogli su da se kapela konačno i izgradi. Niko Trgić, član Vijeća MZ Radojčići i Srbi iz Crnojevića na radu u inostranstvu finansirali su fasaderske radove i unutrašnje uređenje.“, dodaje Kelavić.
Poruka političarima: Narod živi skupa i složno
U naselju Crnojevići u toku je izgradnja dječijeg igrališta i prostora za okupljanje mještana što su opet pomogli Srbi, Hrvati i Bošnjaci koji žive na ovom području ali i u zemljama Zapadne Evrope.
„Mi koji živimo ovdje imamo puno povjerenje jedni u druge to pokazujemo ne samo ovim akcijama, nego svakodnevnim razgovorima, zajednički popijenom kavom, mi se i dalje poznajemo i posjećujemo, radujemo se i žalostimo skupa. Nije problem u običnim ljudima, problem je u političarima koji nažalost ne vide istinski život na terenu“, kazao je na kraju razgovora Marinko Kelavić, predsjednik Vijeća MZ Radojčići.
„Puno je projekata na području općine Maglaj koje su realizovali mještani različitih nacionalnosti. Bez obzira na sve nedaće koje su Maglaj i Maglajlije pretrpili tokom perioda 1992-1995., ovaj grad je svijetao primjer povratka i tolerancije. I ovaj projekat izgradnja pravoslavne kapele, jedan je od pozitivnih primjera i zaista me kao načelnika općine raduje“, istakao je Mirsad Mahmutagić, načelnik općine Maglaj.
Mjesno groblje sa kapelom može služiti za primjer svima u Bosni i Hercegovini. A iz Crnojevića Drago Kršić i Salih Mujaković poručuju: „ Zaslužili su ovakav izgled naši stari koji su uvijek pričali da se na ovom području živjelo zajedno. Oni su bili ljudi bez nekih visokih škola, ali su u mogim stvarima bili pametniji i zaslužuju ovakav izgled groblja. Ako političari pročitaju ovo što vi napišete neka se zapitaju: narod živi skupa i složno, kako ne mogu oni u vrhu. Neka vide da smo mi, kao seljani i mještani, pronašli način da živimo složno!“
Piše:Nejra Bradarić
