Stari most u Mostaru ponovo je na meti političkih drznika koji na sve načine pokušavaju rascijepiti i podijeliti Bosnu i Hercegovinu, pa i sva njena prirodna i kulturno-historijska bogatstva.

Paradoks je da Stari most sada svojata Dragan Čović, koji ne osuđuje ratnog zločinca Slobodana Praljka, koji se smatra odgovornim za rušenje Starog mosta 1993. godine. Konkretnije, Čović je odgovarajući na pitanje da se od Hrvata očekuje da se izvinu za rušenje Starog mosta, gostujući u Bljesak.info live podcastu, istaknuo da će to morati objasniti Safet Oručević, ističući da je Stari most njegov, a ne Safetov.

Zbog ovakvih i sličnih izjava važno je podsjetiti da je Stari most u Mostaru na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika kulture, i kao takav pripada cijelom svijetu.

– Ne znam otkud mu ova lamentiranja oko Starog mosta i čiji je most. Bošnjaci ne svojataju most i to je jako pokvarena teza. Mi samo reagujemo na skrnavljenje ideje mosta kao spomenika mira. Vjerovatno je onaj Praljkov (Slobodan Praljak, op. a.) srušeni most njegov jer njemu pali svijeće svake godine. A ovaj novi most je cijele civilizacije, pripada svima nama – komentirao je Oručević ranije za Faktor.

Historijske činjenice govore da most nije nimalo baš Čovićev, ni Oručevićev, niti bošnjački, hrvatski ili šta god drugo nekome palo na pamet u svrhu prepucavanja i dnevne politike. Takve rasprave na kraju krajeva su i posve bizarne, neozbiljne. Nezamislivo je da se danas neko upušta u rasprave čija je, primjera radi, Dioklecijanova palača.

Stari most kao impozantna građevina pripada svjetskoj baštini iz Bosne i Hercegovine. Ako ćemo tjerati mak na konac i traži ime onog čiji je, ma koliko to bilo neozbiljno, pa onda je valjda Sulejmanov. Zaostavština osmanskog sultana.

Priča o Starom mostu vezuje se za osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog koji je 1557. godine, na zahtjev stanovnika Mostara, naručio i platio da se izgradi most u obliku kakav je i danas, kako bi se zamijenio stari srednjovjekovni, lančani i drveni viseći most koji se pokazao nestabilnim.

Izgradnja je započela iste godine i trajala je devet godina, što se može pročitati iz natpisa na mostu koji za godinu završetka navodi 974. godinu po islamskom kalendaru (oko 1566, što se poklapa sa posljednjom godinom vladavine Sulejmana Veličanstvenog).

Bivši gradonačelnik

Oručević odgovorio Čoviću: Vjerovatno je onaj Praljkov srušeni Stari most njegov, dužan je…

Pismo iz knjige sa prijepisima savjeta sultanske vlade u Istanbulu (Muhimme Defter) sa početka aprila 1568. godine govori da je most sagrađen nedavno i da je njegov arhitekta bio mimar Hajrudin (Hayruddin). Hajrudin je poznat kao učenik velikog otomanskog arhitekta mimara Sinana (Kodža Mimar Sinan, vodeći turski arhitekt od 1539. godine do smrti 1588. godine).

Prema jednoj bilješci, koju je među rukopisima Zemaljskog muzeja u Sarajevu pronašao prof. Alija Nametak, izgradnja mosta započela je 1557. godine, a gradnja je trajala devet godina. Nadzornik na izgradnji mosta bio je Hadži Mehmed Karađoz-beg koji je u isto vrijeme bio odgovoran i za izgradnju Karađoz-begove džamije u Mostaru u čijoj je izgradnji učestvovao i mimar Hajrudin.

Stari most ima izražen luk širok četiri metra i 30 metara dug koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. Kada je izgrađen, bio je jedan od najvećih kamenih lučni konstrukcija na svijetu.

Most je 2004. obnovljen pod vodstvom turskog klesara Omera Kirmiza, a njegov ruštitelj Praljak, iste te godine za Slobodnu Dalmaciju je izjavio: “Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturološku vrijednost, može biti srušen.”

Faktor