U ovom modernom svijetu često dnevno dobivamo loše vijesti. Bilo da su finansijske ili ljubavne prirode, zdravstveni problemi… No, ne shvatamo koliko lijepih stvari uzimamo zdravo za gotovo. Čitaoci BuzzFeeda otkrili su zbog čega najviše žale iz svojih 20-ih i 30-ih godina.
“Cijenite koga i šta imate sada”
“Sutra punim 90 godina. Tijelo mi se promijenilo, vid mi je napola nestao, ali izgledam kao da mi je 70, tako kažu, i imam oštar um. Zahvalan sam na životu unatoč tome što živim s lošim artritisom, na vidu koji imam, a najviše na svojim dvjema kćerima koje se brinu za mene, svojim nećacima i nećakinjama, koji također brinu, i svim godinama koje sam proveo sa svojim roditeljima, braćom i sestrama, tetama, stričevima i rođacima. Cijenite koga i šta imate sada”, komentirao je jedan muškarac.
“Znao sam cijelu noć ostati budan bez posljedica”
“Imam 58 godina. Uzeo sam zdravo za gotovo svoju sposobnost da ostanem budan cijelu noć i sljedećeg jutra odem na nastavu ili na posao s malo ili nimalo sna i osjećam se sasvim dobro. Sada sam u pidžami do 20 sati. Ne traži od mene da napustim svoju kuću”, stoji u jednoj ispovijesti.
“Da sam bar prije prestao piti alkohol”
“Imam 70 godina i obično sam u krevetu najkasnije do 21.30 i to mi baš odgovara. Također sam prestao piti alkohol prije šest godina i jako mi je drago što sam to učinio. Nisam nikad puno pio, ali sada znam da alkohol može učiniti toliko štete vašim unutarnjim organima da bih volio da ga nikad nisam konzumirao – ili da sam barem prestao kad sam bio u 30-ima”, ispričao je jedan korisnik za BuzzFeed.
“Trebala sam više paziti na sebe”
“Imam 75 godina. Prije nego što mi je muž umro, bilo mi je jako dobro. Čuvala sam njega i kućanstvo, radila sve za njega jer smo znali da neće još dugo živjeti. On je umro. Od tada sam u haosu. Dvije operacije, reumatoidni artritis o kojem nisam znala ništa. Brinula sam o svom suprugu pa je moj život bio na čekanju. A sada su se stvari počele kvariti. Trebala sam više paziti na sebe. Pazi na sebe”, napisala je korisnica.
“Da sam barem bio hrabriji”
“Volio bih da sam bio hrabriji kad sam bio mlađi. Bojao sam se neuspjeha pa je bilo stvari koje nisam probao. Da sam bio hrabriji, pokrenuo bih posao mnogo ranije. Sada sam invalid i nesposoban za rad. Socijalni sam slučaj. Da sam pokrenuo posao ranije, mogao sam uštedjeti za mirovinu”, napisao je muškarac u svojoj ispovijesti.
“Mislila sam da sam ružna”
“Imam samo 34 godine, ali da bar nisam provodila vrijeme misleći da sam ružna kad sam bila tinejdžerica i u svojim ranim 20-ima… Gledam svoje slike i mislim, da joj bar mogu reći koliko je bila lijepa”, komentirala je žena.
“Bojim se stvarnog života”
“Osjećam da se kao odrasli zapravo više bojimo stvari nego kad smo bili djeca. Bojimo se stvarnog života, neuspjeha, napuštenosti, gubitka posla, veze… mogu nastaviti nabrajati, ali dao bih sve da se opet bojim imaginarnog čudovišta ispod mog kreveta nego onoga čega se sada bojim. Bilo šao”, napisao je korisnik u komentaru.
“Htjela sam djecu, no sada je prekasno”
“Zabavljala sam se. Putovala sam i stvarno uživala. Uvijek su me proganjali mlađi muškarci. Bila sam zaručena nekoliko puta, ali nikad nisam stigla do oltara. Sad nemam djece. Nisam se nikad udavala. Uvijek sam pretpostavljala da će biti više vremena. Već devet godina imam svog zaručnika. Sretni smo, ali voljela bih da sam ga upoznala mnogo ranije. Voljela bih biti majka. Sada je prekasno. Ako mu se nešto dogodi, bit ću sama”, zaključila je žena.
“Da sam bar ranije otišao ljekaru”
“Imam 38 godina i predugo sam radio naporne vježbe ignorirajući bol. Sada su moja leđa konačno rekla dosta i odlazim na fizioterapiju. Volio bih da sam otišao ljekaru prije 10 godina i da sam pravilno liječio ozljede i početne bolove u zglobovima”, napisao je šesti muškarac u komentaru.
“Čuvajte zdravlje”
“Imam 63 godine. Mladost provodiš opsjednut izgledom i ne cijeniš svoje tijelo. Koliko god se dobro brinuli o njemu, vaši zglobovi, koža, oči i uši s vremenom propadaju i ne rade dobro. Molim vas, uživajte u svom tijelu dok još možete”, zaključio je sedmi muškarac.
