Iznad, most preko kojeg malo-malo pa protutnje motorizovani, „blindirani“ ajforovci, ispod – modra rijeka Neretva, a negdje između šćućurila se – konjička pijaca. Skrivajući se doskora od nabrđenih artiljeraca i snajperista, pijaca se udijevala u zavučene, skrajnute gradske kvartove i, evo, sad se vratila na svoje staro mjesto, ispod lipa koje je tek minuli rat uveliko posjekao, izranjavao.
Ova predbajramska pijaca je nekako mimo druge: nakon višegodišnjeg stradavanja, sivila, buke i bijesa života, baš je milina vidjeti ovo šarenilo! Promiču mlađahni momci u uniformama, zagledaju rumene prodavačice sa čijih tezgli izazivaju med, sirevi, kajmak i – osmijesi. Pa, onda, časne starine koji su se u čaršiju spustili iz Lukomira, Ugošće, Grušče, Studenčice, Repovaca, odakle li? Više su tu zarad eglena (i duhana za iftar!) nego neke mahsuz-kupovine. Malo ko proba darove pijace: Posti se. (Ali nema prevare, haram je!)
Na pijaci ima i „ilegalaca“: Visočani dobacili dovde, pa nude suho meso, plahu, vele – prejeftino je, samo 12-13 DEM. Na tezgama još uvijek nema mediteranskog voća da svojim miomirisima doziva, podsjeća na pitominu juga. Dok se naši južni susjedi ne predomisle, dok ne vide da je sa svojim bivšim komšijama od „kavge“ bolje zametnuti „bogumilsku besjedu“. Onda će bezbeli biti i mandarina, mehlemli limuna, naranči, narova.
I luk onaj sićušni, sjemenski, proviruje iz vreća. Opominje radišne ljude ovog kraja da pripreme lijehe, jer proljeće, ovo hercegovačko, samo što nije sinulo. A cijena luku je tri DEM, svejedno je, može i u „behadinima“, koji se još uvijek naduravaju sa favorizovanom germanskom „gospođom“ markom.
Ipak, na pijaci se ponajviše traže orasi, jezgra, puter, kajmak, suho voće za hošaf, jabuke bjelice, budimke, senabije, limunke. Umalo ne zaboravismo zapisati i cijene: orasi su 4, jezgra 14, puter 10, kajmak 8, jabuke do marke i po. Sudeći po ovome, makar pazarlije bile sa ratnim modricama na duši i unižene besparicom, ove cijene nisu ucjene, kao drugdje. Eto, tako živi konjička pijaca pred Bajram, ovaj poratni.
(Objavljeno u “Dnevnom avazu”, 18. 2. 1996.)
