Autor teksta: Žana Alpeza / novikonjic.ba
Svaki dan ih susrećem ,te ženstvene, samouvjerene žene, koje svojim znacima šalju signale da uopće ne osjećaju svoju ženstvenost. Ali, ja ih vidim osjetim njihovu dubinu ženstvenosti, koje su one prikrile iz puno razloga samo njima poznatih. U tim tkz. „njihovim opravdanjima“ sebe više ne vide da su ženstvene. I one su to u svom životu posložile tako da dan za danom im prolazi, ne razmišljajući koliko su i dalje poželjne, senzualne, mudre, graciozne, ženstvene. Ta njihova ženstvenost dolazi iznutra koje one nesvjesno što više kopaju da ne iziđe na vidjelo.
Puno žena nakon menopauze osjećaju kao da je njihova polovica otišla i nikada nema povratka. Puno njih zaključuje ali „negativno“ što sam živjela živjela sam. Sada kao paukovi od ćoška do ćoška se skrivajući energiju koja im je Boga dana ne troše na sebe.
Nije lako biti ženom, to sam i u prošlim tekstovima opisivala, puno je izazova, iskušenja, priroda jedno traži, okolina drugo, obitelj treće, i tako u nedogled. Kada žena prođe pedesete, ili je u pedesetima smatra da je ona svakodnevnica koju je stvorila dovoljna i očekivana. Ni svjesna nije koliko ima toga još za dati, pokazati, toliko „ neiskorištenog potencijala“ , iza njezinih leđa toliko iskustva, tu unutrašnjost i oblikovanu ljepotu i ženstvenost koju ima, je grijeh da je utopi.
Smatra da ta „ženstvenost“ koju ima u pedesetima nije prigodna i podobna za njezinu dob, pa se krije iza široke odjeće, mekanih trenirki, jer zna da je tu sigurno mjesto. Nema pogleda ispod obrva, komentara, dobacivanja. Svojim širokim odijevanjem daje svima signale „ne prilazi“ prošlo je moje doba.
Vratimo se u prošlost!
Nekada ,i ne baš tako davno, iako osobno smatram da ima bez obzira što smo u 21- stoljeću toga još poprilično puno. Smatralo se da je ženstvenost nešto što je prljavo rublje, sramota, za širu i užu obitelj sramota „ne daj Bože“ ako je žena naglasila svoju ženstvenost, stavljena je u kalup srama i rugla.
Velika je to trauma za ženu, pogotovo onu kojoj je majka usadila u njenoj ranoj psihofizičkoj razvojnoj dobi odrastanja, kada je počela upoznavati svoje tijelo. Velika je to planina koračati kao mala djevojčica u svijet sa teretima koja su nam stavljena ni krive ni dužne. I ,tako sada u pedesetima ožiljci i glasovi govore „sramota je“, pa gdje ćeš sada pokazivati svoju „ženstvenost“.
Pogotovo je veliki teret ako je majka preuzela „ulogu obiteljske konstelacije“, i preusmjerila je dalje na kćerku. Sve je to cijelog života utjecalo i utječe na njihov odnos prema ženstvenosti.
Štikle odavno u ormaru?
Štikle su pojam izumrli već odavno! U ormaru među garderobom one su negdje sklonjene gdje ih ne mogu pronaći niti kopači zlata. Ravne mokasinke, tenisice, su uvijek pri vratima i spremne za izlazak ili šetnju. Osim u rijetkim slučajevima kada su neka veća dešavanja poput vjenčanja ili slično, tada se izvuku štikle. Oprostile ste se odavno od štikli, suknja, haljina, crnih čipkanih decentni košulja. Nećete svoju ženstvenost samo garderobom istaći, puno je toga što možete dati. Pogledajte se u ogledalo, stanite uspravnih ramena, gledajući se nekoliko minuta pri tom ne obazirite se na svoje tijelo koje ima nekoliko kilograma viška, nema onu nekadašnju elastičnost, gipkost, već oružajte svoju svijest sa onim najboljim što možete pokazati.
Vježbajte pred ogledalom što Vam najljepše i najženstvenije stoji, bilo to haljina ispod koje Vam treba steznjak, bilo nekoliko slojeva pudera ispod vrata ( kao danas su ove dvadesetogodišnjakinje bolje, kilogrami pudera na njima), pritom gledajte kako Vaše unutarnje tijelo i um reagira.
Ženstvenost je osjećaj!
Iz moje perspektive i životnog iskustva ženstvenost je osjećaj. Osjećaj one unutarnje ljepote, senzualnosti i prirodnosti koji dolazi uistinu iznutra i tek kad se tako osjećamo, to reflektiramo i na van. Osobno vjerujem da je sve u životu refleksija (što nam dokazuje i priroda) tako da iz moje perspektive sve i u svemu ide iznutra prema van. Vjerujem da svaka žena nosi ženstvenost u sebi samo je treba probuditi i osvijestiti. Budući da vrijeme u kojem danas živimo nameće stereotipe o ženstvenosti i općenito o tome kako bi žena trebala izgledati, na čemu je razvijena multimilijunska kozmetička industrija i industrija plastične kirurgije koje iz dana u dan rastu ne bismo li popravili i nadomjestiti “ono nešto”, točnije nesigurnost, koja leži unutar nas samih i samo je tamo treba rješavati. Ne obazirite se na medijske svakodnevne etikete kako biste trebale izgledati u pedesetima, to su trikovi kozmetički industrija da što više zarade, ne razmišljajući što plasiraju na tržište. Tek kad pogledamo na to mjesto i pronađemo ženstvenost unutar nas samih, sve što ćemo ikada nadodati “izvana” poput ženstvenog komada odjeće, šminke ili frizure, tek tada imat će smisla.
Težite ka tome da naučite da život nije problem koji treba riješiti, nego čudo koje treba živjeti“ Živjele pedesete!
