Jedna od najredovnijih floskula koja se koristi u javnom diskursu, a najčešće kao dio medijskog izvještavanja je rečenica da je neko od ranije poznat policiji.
Ta rečenica je zaparala javnim prostorom i u posljednjem zločinu na sarajevskim ulicama kada je Adem Šuman ubio tinejdžera Farisa Pendeka. Šuman je od ranije poznat policiji po vršenju krivičnih djela, posjedovanju narkotika te desetinama saobraćajnih prekršaja.
Policijski termin “od ranije poznat policiji” bi u nekoj osnovi vjerovatno trebao značiti da policija već ima iskustvo tretiranja neke osobe ili predmetna osoba ima iskustvo sa kršenjem zakona. To ni u jednom ni u drugom kontekstu ne bi trebalo značiti pohvalnu radnju.
Iz pozicije osobe to znači da je sklona kršenju zakona, a iz pozicije pravosuđa, odnosno države da je posao vrlo izvjesno nije dobro urađen.
Svako će, ako se samo malo zamisli vrlo brzo prepoznati spomenutu rečenicu kao, maltene službenu poštapalicu. Dakle riječ je o osobama koje su redovno u sukobu sa zakonom, remete javni red i mir, ali se iznova vraćaju činjenju prekršaja.
Država kaže da mora postupati po zakonu pa joj je ta rečenica već ustaljeni šablon koji valjda treba poslužiti da se posao dobro radi.
Naprotiv. Posao se ne radi dobro. Jer najčešće upravo osobe od ranije poznate policiji budu te koje učine zlo. Šta u konačnici društvo ima od toga da sluša izjave kako je neko od ranije poznat policiji. Zašto je država dozvolila, ma ko se pod tim imenom pronašao, da osobe koje imaju desetine hiljada maraka neplaćenih kazni za saobraćajne prekršaje budu za volanom? Kako je moguće da takve osobe upravljaju vozilom? A ako upravljaju bez dozvole zašto kazne nisu rigoroznije?
Takva država, sama po sebi, na neki način je poznata policiji. Jer i politika, i institucije rade kampanjski. Odnosno rade s vremena na vrijeme, onda kada se društvo alarmira slušamo inicijative, prijedloge i vrlo brzo sve utihne.
A kada vrijeme učini svoje, nema više prijedloga o hitnim izmjenama zakona, o pooštravanju kazni, o efektivnijem pravosuđu. Baš zbog takvog odnosa sve je više roditelja koji jecaju za svojom djecom, koju ubijaju oni od ranije poznati policiji. Koje ubijaju obijesni pojedinci koji divljaju ulicama, mašu oružjem i pucaju jer vide da mogu.
