SIDS (Sudden Infant Death Syndrome), ili sindrom iznenadne smrti u kolijevci, je medicinski termin koji opisuje neočekivanu i neobjašnjivu smrt dojenčadi, obično tokom sna – najcrnju noćnu moru svakog roditelja. Ovaj sindrom se najčešće javlja kod beba mlađih od jedne godine, posebno između drugog i četvrtog mjeseca života. Ova pojave ne uključuju smrti nastale usljed traumatskih događaja, a post mortem (nakon smrti) egzaminacija ne može utvrditi toksikološke (trovanje) ili anatomske uzroke smrti.
Jedan od karakterističnih aspekata SIDS-a jeste upravo to da smrt ostaje neobjašnjena nakon temeljite istrage i isključenje drugih poznatih uzroka smrti. Postoje određeni faktori rizika koji su povezani s SIDS-om, uključujući izloženost duhanskom dimu tokom trudnoće, izloženost bebe duhanskom dimu nakon rođenja, prekomjerno pokrivanje tokom spavanja, položaj spavanja i drugi.
Izgleda da su naučnici našli genetičke uzroke sindroma iznenadne dojenačke smrti („smrt u kolijevci“) i nastoje još bolje shvatiti ovu rijetku, ali stravičnu pojavu, najveći strah svakog roditelja. Izgleda da su neke bebe izložene većem riziku za ovo, zbog toga što su rođene sa neurološkom osobinom koja, pod određenim uslovima, može biti fatalna.
Ove smrti se događaju bez svjedoka – roditelji obično nisu prisutni kada se to desi i praktično nema ničega što bi roditelje upozorilo da nešto nije uredu.
Ovo je izuzetno tužno i teško iskustvo i naravno da predstavlja duboku traumu, često praćenu osjećajem krivice i optuživanjem. Najčešće se dešava u toku sna, sa pojavnošću češćom između ponoći i devet sati ujutro, a vrlo često dijete ne plače niti na drugi način upozorava.
Iznenadna smrt dojenčeta i vakcine
Ovdje treba naglasiti kako nema pouzdanih naučnih dokaza koji podržavaju tvrdnje da su vakcine uzrok iznenadne smrti dojenčadi (SIDS). Istraživanja su pokazala da vakcine nisu povezane sa značajnim povećanjem rizika od SIDS-a.
SIDS se često javlja u periodu kada bebe primaju rutinske vakcine, ali to je često slučajnost. Mnoga istraživanja su provedena kako bi se ispitala povezanost između vakcina i SIDS-a, i nijedno od tih istraživanja nije pronašlo značajnu vezu između primanja vakcina i rizika od SIDS-a.
Vakcine su ključan deo javnog zdravstva i igraju ključnu ulogu u sprečavanju ozbiljnih bolesti koje mogu biti opasne po život. Bezbednost vakcina redovno se procenjuje kroz rigorozne kliničke studije pre nego što postanu dostupne javnosti, a kontinuirano se prate nakon puštanja u upotrebu.
Pušenje i vakcine
SIDS je češći kod djece čije su majke pušile u trudnoći te je pokazano kako je kod beba čije su majke pušile čak „samo“ jednu cigaretu dnevno u trudnoći, rizik od SIDS udvostručen.
Bebe trebaju spavati na leđima i rađena je edukacija roditelja kako bi se smanjila pojavnost SIDS.
I rođenje prije 39. sedmice trudnoće je jedan od faktora rizika. Bebe koje su dojene imaju nešto manji rizik, dok one čiji roditelji piju alkohol, bebe koje se zlostavljaju, tresu – imaju veći rizik. Osobe kod kojih je repolarizacija srca produžena, odnosno pružen tzv. QT segment – najčešće kao urođena srčana mana – također imaju veći rizik od iznenadne smrti. Ova pojava spada u nasljedne poremećaje i može biti praćena gubitkom sluha.
Bilo je pokušaja povezivanja materijala od kojih se prave madraci u krevetićima sa povećanim rizikom d SIDS, ali i pokušaja povezivanja vakcina sa ovim događajem. Međutim, ustanovljeno je da vakcine smanjuju rizik od SIDS za čak 50%. Prije nekoliko godina je utvrđeno da djeca sa disfunkcijom unutrašnjeg uha također potpadaju u djecu izloženu većem riziku.
Mogući uzroci SIDS
Kako je etiologija SIDS-a nejasna i nije jednoznačna, tako se naučnici okreću istraživanju različitih potencijalnih uzroka. U preglednom tekstu nedavno objavljenom u Trends in Neuroscience, autor Gordon F. Buchanan sugeriše da u ovim slučajevima postoji problem u dijelu mozga koji kontroliše disanje.
U slučaju smrti u snu, pogotovo smrti beba, dogodi se da se dišni kanali blokiraju u toku sna, primjerice jastukom, pa čak i igračkom ili prekrivačem. Međutim, odrasla soba bi u ovim slučajevima jednostavno promijenila položaj u toku sna i oslobodila se blokade. To bi uradile i bebe, ali kod nekih beba taj mehanizam ili nije dovoljno razvijen i osjetljiv ili se jednostavno taj refleks ne dogodi.
Buchanan predlaže hipotezu kako kod ove djece receptori za serotonin u mozgu ne rade kako treba. Ovi receptori zapravo osiguravaju da tijelo ima optimalne nivoe kisika i ugljikovog dioksida i regulišu disanje. On smatra kako osobe koje imaju veći rizik od gušenja i iznenadne smrti u snu imaju nešto drugačiju neurološku strukturu koja je manje efikasna u prepoznavanju da nivo ugljikovog dioksida u organizmu raste. Umjesto da se probude ili bar refleksno promijene položaj tijela u snu, ove osobe nastavljaju spavati.
Buchanan je hipotezu fokusirao na nešto što se zove SUDEP – Sudden Unexpected Death in Epilepsy, odnosno, iznenadna smrt osobe koja ima epilepsiju, ali bi se, izgleda, mehanizam hipoteze mogao primijeniti i na SIDS. SUDEP čini oko 7- 17% svih uzroka smrti osoba sa epilepsijom.
Pri tome, SUDEP nije posljedica epileptičnog napada i dešava se najčešće u snu, usljed blokade disajnih puteva do koje dolazi bez jasnog i vidljivog razloga. Sve ovo bi moglo značiti da postoje još neke genetičke predispozicije tj. varijante gena koje osobu dovode u veći rizik od SIDS ili SUDEP. Neki od faktora rizika uključuju i deficijenciju MCAD, enzima važnog u razbijanju lanaca masnih kiselina, uzrokovanu mutacijama na ACADM genu.
Drugi genetički faktori se odnose na određene varijacije gena važnih za kontrolu kardijačnog ciklusa, pogotovo mutacije na nizu od preko 10 gena koje mogu uzrokovati produženi QT period ciklusa. Također, mutacije na nekoliko gena koje uzrokuju abnormalnu električnu aktivnost srčanog mišića, poznatu kao Brugada sindrom, također su povezane sa povećanim rizikom za SIDS.
Prevencija SIDS-a uključuje pridržavanje određenih smjernica za bezbedan san bebe, kao što su spavanje na leđima, održavanje bezbednog okruženja za spavanje, izbegavanje prekomernog pokrivanja i održavanje bezbjedne temperature u prostoriji gde beba spava. Važno je redovno pratiti preporuke zdravstvenih stručnjaka kako bi se smanjio rizik od SIDS-a.
