Grlim djecu,
veliku
malu
i tuđu
Jer sve ih treba
puno voljeti
govorio si okraćalim rukama
Sve kao ti
ali malo
čini se
jer ti si umio puno više
prebirati prstima
po drhtavim njedrima
i dijelio si bez straha
da će ostati prazna
Očinski
dlanove okrećem nebu
čiste
od pakosti i zlobe
na njima ništa tuđe
ali su tvoji
mirisni k'o gurabije
sa više žuljeva
puno ljepše sijali
Očinski
kopam po sebi
korov lošosti
da sklonim
Ti si to činio ljepše
svakodnevno
plijevio prstima
kratkim
i bio puno bolji
Noću
umoren od svijeta
u svome bolu sretan
Očinski
tako legnem
i praznu ruku
zavlačim pod jastuk
baš kao ti
Očinski
pokušavam da sanjam
sve ono
što nismo dohvatili rukama
kratkim
a željeli
nadom hranili
jer san je ostao naša staza života
Očinski
kao svilu
u jednu brigu slažem
sve brige ovog dunjaluka
da jednom
kao sad tvoja gore
bijela i mekša od oblaka
bude i moja ruka
Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda