“Svadba beše k'o svadba i šta da se priča…”
Stvarno je tako… Standardno, jednolično, ma koliko god se ti trudio da ona bude drugačija, uvijek ćeš imati onoga koji napunduri nos zbog neke idiotarije.
AmiĐi smeta piva na stolu, a daiĐa neće doć’ bez pive na stolu. Tetka se uvrijedila jer njena šćer nije kuma, a tetku smeta ohlađeno pečenje, ka'e, namjerno mu ga servirali takvo, đubrad, uZainad njemu.
Komšinica se podsmjehuje jer su baloni na ulazu poluispuhani iako ih je mogla posmatrat i kao polunapuhane, a komšiji je zagušljivo pa stalno ide “u” vanjski dio “svadbe”, jer tamo je “svježiji vazduh”(kodno ime za komšinicu broj 2).
Tetak po običaju čeka kameru da dođe pa tek onda da bude okićen kako bi se zabilježilo da je on ljuljn'o “joju” na cvijet, i to je fraer ispegla i stisne između palca i kažiprsta te lelujavim pokretom ruke nježno spusti na gomilu od cvaja i cenera, ha ja, nek se zna da je tetak ritn'o dvi’ nule… Mada, ne treba dušu gubit, svi su oni tu došli da uveličaju tvoj dan i da proslave tvoj ‘početak kraja’.
Puna sala…
Čekaju se mlada i mladoženja…
Rafal!!!
I onda ON stupa na scenu!
Svilena roza košulja raskopčana do po’ prsa, ostali dugmići su toliko napeti da ukoliko malo jače udahne ispalit će projektil sa trbuha. Crna, masno-zalizana zurka i peškir oko vrata k'o u Rafaela Nadala. Kožne tole i špicoke sa šarom kraljevske kobre. Dame i gospodo…”Pevač!”
Pjevači pjevaju više od dva zabavnjaka, ali on je po defaultu “pevač” i uvijek mora biti “pevač”!
Pa kaźźźe, i to u zlatni mirofon, i to beźźićni jarane:
“E'o ide nevjesta, preljepa je zaista…” Extaza u masi!!!
Prati ga šljokičasti bend, imaju čak i ukulele, jer sigurno će neko kupit onu “Sejo moja vrijeme brzo leti…”, šta kupit, eksploatisat sunce ti poljubim! Sedamn'es’ puta je pjev'o, a još se ni torta nije poslužila. Ka'e, ova je k'o Golf Dvojka, ide k'o halva i nakon trijes godina. Lik ubr'o više love na njoj neg’ od nagodbe. Al’ šta ćeš, uvijek neko ima seku u dijaspori da žali što nije tu sa svojim eVrima.
Ono…
Sjedaju mlada i mladoženja, kulturica, pjevuši se Oliverov Trag u beskraju, pa malo Gibonni Tempera, ono vidiš kako lagano raja zijeva. I to je to jarane! Kapak!
Stari svat drži govor, po belaju najavio ga “pevač”, zbuniJo se lik, dozla da govori na samitu UN-a, eHevo ti Boga dvi’ rečenice svezat, trokira k'o Telemach.
Prvi ples mladenaca, Oliverov Trag u beskraju, Gibinna Tempera i razligu, jer… ‘Ajmo!!!
Pa ga tu zada SintSajZer ‘naččiii, gajde, diple, trube, frule, sve u jednom tonu iz jednog istrumenta, dira fraer u hipotalamus! Pa kaźźźe:
“Hej od kad sam se rodio, sreće nisam imao…” Extaza!
Znači sve ustaje, i tetak i tetka i amiĐa i daiĐa s pivom, komšija ga zadaje s obe komšinice! Naravno po običaju, negdje u prikrajku sjedi društvo koje je i obrve zamastilo sarmom i mesom i to društvo i ne pomišlja da ustane, ta doš'o je da jede, ne da budalesa.
Odma’ do njih sjedi bradati rođak koji je do boga stidan, al’ poslije torte i par sarajki će plesat’ break dance po podijumu i rokat selfije u wc-u iz profila sa speedo cvikama, ono da izgleda zajebano…
‘Sintaš, ne prekida, pravi bravurozan prijelaz i prosto uklizne u “Nije ovo moja noć, baš mi ništa ne ide…” Extaza!!!
Ustaje i kum! Prigrlio mladoženju i oboJica uglas deru “Nije ovo moja noć…” Ono baš iz duše, vidiš da se suosjećaju.
Kuma sjedi igra Candy crush.
A onda kreće ludilo!
Sintaš ga zadaje u elektro fazonu!
Helikopter, miješalica i aparat za varenje, svi zvukovi k'o jedan! Odma’ vidiš da će neka rodica da razvali neku od ovih pjevaljki na struju. Pevač je ohrabruje i zadaje joj ritam!
Ona je obično glavni razlog zašto je gazda odlučio da koristi čaše sa debljim staklom. Ječi kraljica, reflektori pucaju, “Šta će žena sama u kafani…”, njih šes’ se obgrlilo i ječe uglas!
Vidi pevač da je vrag odnio šalu, uzima mikrofon i uranja u “Oženjen sam, a k'o momak živim…” Extaza!!!
Mladoženja na koljenima, i on i babo mu!
Eh!
Samo u daljini čuješ dirku…
Već se tetke naperile…
Štikle se odlažu…
Tri …
Dva…
Jedan!!!
“Tan ta ran ta tan ta ran ta, tan ta ran ta tan taa aa…”
Pevač je sjeo i obgrlio harmoniku. Dere fraer ‘kolo’, Extaza!!!
I mlada ustala! Svi cupkaju, tri koraka u desno, tri u mjestu, tri u lijevo, pa ope’ tri u mjestu i deri…
Dvadeset šest minuta kolo!
Strina smršala dva kila!
Jeb'o te svi fitnessi ovoga svijeta šta kolo radi od sala.
Ustaje drugi amiĐa, zadiva cvaju za harmoniku… Pa neće valjda!?
Neće p**** materiinu, kreće…
“Sejo moja vrijeme brzo leti…”, osamn'esti put, all’ sad solo harmonika i pevač…
Sjeda se…
Torta!
Pevač pjeva onu tortinsku “Hajmo Bosno hajmo Hercegovino…”, samo mu fanaticosi još fale.
Sjeda fraer, briše se peškirom, svi jedu tortu ‘sem daiĐe, on prilazi pevaču… Pogađate!?
Kad se mazne torta prva pjesma je…
Naravno!
“Sejo moja vrijeme brzo leti!” U pm!
Ah koja bi drugo!?
Devetn'esti put u vražju mater!
Ako je otpjeva još jednom seja će se ukazat na vratima!
Zadnji taktovi, hvala dragom Allahu, i onda fraer ukliznu u “Šotu”. Aaaa, rekoh li ja da mora bit’ ‘pevač’!
‘Načči proBJEre je lik na sintašu, ma eee! Extaza!!!
Ustaje i onaj stidljivi rođak i zadaje break dance uz te taktove!
Kreativnost na nivou!
Pevač Was mokar, fleka na leđima u obliku Gelsenkirchena, novi prijelaz, pa kaźźźe: “Bosno moojaaa, diiivna mila, lijepa gizda-vaaa aaa aaaa aaa…”
Extaza…
Legenda kaže da još uvijek izvlači ono aaaaaa…
