Redakciji Faktora obratili su se čitaoci sa pitanjem kako je moguće da u privatnom sektoru uposlenik koji ima recimo 20 godina staža ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 20 radnih dana, koliko i uposlenik sa dvije godine radnog staža.
Pitaju i zašto u javnom sektoru državni službenici i uposlenici imaju pravo na više od 20 radnih dana godišnjeg pa čak i do 36, a u privatnom tih 20-ak radnih dana te koliko inspekcije kontrolišu na terenu poštovanje zakona, prava radnika.
Važni kolektivni ugovori, pravilnici o radu
– Utvrđivanja trajanja godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog Zakonom o radu uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. To znači da se, pored zakonom određenog minimuma trajanja godišnjeg odmora, u obzir moraju uzeti i uvećanja za određeni broj dana po osnovu kriterija uređenih kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu, ukoliko nije utvrđeno kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, ukoliko poslodavac nema obavezu donošenja pravilnika o radu – stoji u odgovoru Željka Koštre, glavnog federalnog inspektora rada u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.
Dalje navodi kako je Zakonom o radu propisano da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana, s tim da, izuzetno, godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada, kao i da maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.
– Pravo na godišnji odmor u trajanju propisanom za kalendarsku godinu radnik stječe nakon šest mjeseci neprekidnog rada, a ukoliko radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, tada ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu – rečeno nam je u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.
Upitali smo da li kontroliraju poslodavce poštuju li Zakon o radu kada je riječ o godišnjem odmoru.
– Kontrola poslodavaca na okolnosti provjere poštivanja odredbi Zakona o radu koje se odnose na godišnje odmore je kroz obavljanje redovnih inspekcijskih nadzora, kao i usmjerenih, koji se obavljaju po zahjevima radnika u smislu prijave povrede prava na godišnji odmor.
Federalna inspekcija rada nema učestalih prijava radnika koje se odnose na onemogućavanje ili uskraćivanje prava na korištenje godišnjeg odmora u cijelosti ili djelimično, prvenstveno iz razloga što je nadležna za kontrolu poslodavaca od interesa za Federaciju BiH, odnosno javni sektor u kojem je nepoštivanje propisa kojim se reguliše ostvarivanje prava na godišnji odmor rijedak slučaj – navodi u odgovoru Koštro i dodaje:
– Više informacija u vezi sa povredom prava radnika po osnovu korištenja godišnjeg odmora na terenu možete dobiti od kantonalnih inspekcija rada koje su prvenstveno nadležne za kontrolu realnog sektora.
U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo – Inspektoratu rada, zaštite na radu i socijalne zaštite navode da shodno članu 118. Zakona o radu FBiH, poslodavci mogu svojim pravilnicima autonomno urediti pitanje godišnjeg odmora u trajanju dužem od 20 dana, s tim da maksimalan broj ne može biti duži od 30 dana. Međutim, i tu postoje izuzeci.
– Godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.
Za svakih pet godina staža dan godišnjeg odmora
Osim toga, ovo pitanje može biti uređeno kolektivnim ugovorima te ovdje ističemo da uzimajući u obzir normativnost granskog kolektivnog ugovora, smatra se da je svaki zaposlenik stupanjem na posao, tj. zasnivanjem radnog odnosa pristupio kolektivnom ugovoru, pa iz njega može crpiti sva prava koja su mu po osnovu rada ili u vezi sa radom, kolektivnim ugovorom kao minimum osigurana.
To dalje znači da poslodavac ta prava ne može umanjiti niti uskratiti jer ga na to prisiljava obilježje normativnosti kolektivnog ugovora – navodi Vildana Brdarić, stručna savjetnica za informiranje Kantonalne uprave za inspekcijske poslove KS.
Dodaje kako prava iz kolektivnog ugovora zaposlenik ostvaruje u privredenom društvu, odnosno kod poslodavca kod kojeg je zaposlen.
– Tako na primjer radnici u sferi trgovine pored Zakona o radu, prava iz radnog odnosa crpe i iz Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost trgovine u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji odredbom iz člana 16. stav 3. uređuje pravo radnika na povećan broj dana godišnjeg odmora jedan dan za svakih pet godina radnog staža kod tog poslodavca.
Neki kolektivni ugovori, kao npr. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnosti građevinarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine direktno ne normira ili određuje pitanje povećanja broja dana godišnjeg odmora već to pitanje ostavlja da se uredi pravilnicima o radu ili ugovorom o radu.
U slučajevima inicijativa radnika koje se odnose na ostvarivanje prava na godišnji odmor inspektori rada izvršavaju inspekcijske nadzore, te o utvrđenom činjeničnom stanju i / ili poduzetim mjerama obavještavaju podnositelja inicijative. Nerijetko se radi o izdavanju prekršajnih sankcija u slučajevima kada poslodavci radnicima ne omoguće korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju propisanom Zakonom – navodi Brdarić.