Uspjesi našeg Ćere brendirali su Konjic na nivou svjetske kulturne baštine UNESCO-a
Konjic decenijama ima epitet glavnog grada drvorezbarstva u Bosni i Hercegovini i regiji. Rukotvorine konjičkih drvorezbara krase mnoge kuće, ustanove, sakralne, društvene i poslovne prostore. Namještaj, stolovi i stolice, peškuni, kutije, škrabije, levhe, minbere i mihrabi u džamijama samo su dio proizvodnog programa ovih umjetnika u drvetu. Slavu konjičkog rezbarstva pronijele su porodice Mulić, Nikšić, Nuhić, Vila… Predstavljamo porodicu Ljevo, koja živi i rezbari u Podorašcu ponad grada Konjica. Ermin, Azra i Samra Ljevo pripadaju grupi mlađih generacija konjičkih rezbara i o njihovom radu tek će se čuti.
U TAJNE DRVOREZBARSTVA UVEO SUPRUGU I KĆERKU
Nerv za likovnim i rezbarskim izrazom Ermin Ljevo zvani Ćera osjetio je još u osnovnoj školi. Ljevin hobi jeste crtanje suhom olovkom, rad u drvetu i kamenu, rezbarija od arapskih do bosanskih šara, kao i slike u drvetu. Danas, kad je postao majstor drvorezbarstva, uz izradu klasičnih predmeta obogaćenih bosanskim i drugim šarama, on na drvetu rezbari i portrete ljudi i panorame nekih detalja gradova.
Dok je Ćera radio u poznatoj drvorezbarskoj firmi “Rukotvorine”, Orhan Nikšić je jednom prilikom za njega rekao: “Ćera predvodi grupu drvorezbara u našoj porodičnoj firmi i nesebično prenosi svoje znanje na mlađe generacije drvorezbara, što je garancija da će se vrijedni drvorezbarski zanat očuvati i nastaviti. Njemu povjeravamo izradu novih šara koje nastaju u mašti iznimno talentiranih dizajnera s kojim radimo, a koje bi bez iznimne vještine i talenta drvorezbara kao što je Ćera ostale samo dio mašte dizajnera, nedostupne svima nama. Ćera nije samo vrhunski majstor vještih ruku nego i umjetnik koji je sposoban tumačiti emociju i senzibilitet koji dizajner želi ugraditi u predmete koje rade vješte ruke majstora.” Za svoje radove osvojio je brojne nagrade.
PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA U 2021. GODINI
Svoju prvu samostalnu izložbu rezbarenih radova u drvetu Ermin Ljevo Ćera imao je u junu 2021. godine u Konjicu. Naime, u okviru manifestacije, a u povodu Dana općine Konjic, desila se prva samostalna izložba konjičkog drvorezbara Ermina Ljeve Ćere. Izložbu je otvorio gradonačelnik Osman Ćatić, koji je tom prilikom kazao: “Konjički drvorezbari svojim su predanim radom očuvali baštinu Konjica i Bosne i Hercegovine. Pred nama su djela istinskog umjetnika koji zajedno sa svojim kolegama sudjeluje u misiji promocije umjetnosti, a sve zahvaljujući daru, talentu, te vrijednom i kontinuiranom stvaralaštvu. Podvizi i uspjesi našeg Ćere su brendirali Konjic na nivou svjetske kulturne baštine UNESCO-a.”
Ermin je u svijet drvorezbarske umjetnosti uveo i suprugu Azru i kćerku Samru. Rezbare na suhoj orahovini, javorovini, bukovini. Zanimljivo je da trenutno nemaju na zalihi svojih proizvoda, što zorno govori o kvaliteti posla koji rade.
Ermin će kazati: “Interesantan je ovaj posao. Od njega se može solidno živjeti. Uz rezbariju u drvetu, bavim se i izradom nišana od kamena. Želja mi je da i kamenu, koji će stajati na mezarima naših najmilijih, udahnem nešto što će biti prijatno za oko. Inače, rođen sam 1975. godine u Podorašcu kod Konjica. Prvo radno iskustvo stekao sam u Šipad drvorezbarstvu u Konjicu, a zatim se posvetio obradi kamena, gdje sam stekao vještinu izrade slova, šara. Možda će vas zanimati kako je nastao moj nadimak Ćera. U Podorašcu gotovo svi imaju nadimak, a ja ga u djetinjstvu dobio.”
Ovaj zapis o umjetniku Ćeri i njegovoj porodici završit ćemo jednim biserom rahmetli Zulfikara Zuke Džumhura, najpoznatijeg Konjičanina: “Nisam ni nesavremen ni nemoderan, pokušavam i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje godine i moj dragi vakat.”
