Dž. Džino: Djevojčica s Prenja
Prije nešto više od mjesec dana, dobio sam jednu zanimljivu poruku, a njen sadržaj opisivao je sudbinu jedne porodice i događaj od prije trideset godina. Tačnije 12.10.1993. godine, kada je mladi bracni par Šemić iz Mostara, odlučio da se supruga, koja je ušla u deveti mjesec trudnoće, iz ratom zahvacenog Mostara, pokuša preko planine Prenj prebaciti do Jablanice, i dalje prema Brezi, u tada mirniji dio Bosne i Hercegovine do svoje rodbine.
12.10. krenuli su “Putem spasa” iz Mostara preko Podgorana, pa preko Ravni do Mostarske Bijele, (tog čarobnog kanjona koji posjećujem jako često), a onda ih je put dalje vodio na planinski plato Glogova i onda spuštanje u Jablanicu.
U Bijeloj je tada postojala mala lovačka kućica u kojoj su planirali prenoćiti, a onda ujutro krenuti prema Jablanici.
Sudbina je htjela da po dolasku u kućicu supruga dobije trudove i baš u toj kućici, u Mostarskoj Bijeloj, samo 100 metara od nevjerovatne pećine koju danas posjećuje hiljade ljudi, tog 12.10.1993. rodi malenu djevojčicu – Anelu, tešku svega 2200 grama (podatak po dolasku u bolnicu u Jablanicu). Dijete rata, ali prije, svega dijete Prenja.
Poruka koju sam dobio prije mjesec dana pisana je upravo od Anele, danas odrasle djevojke koja 12. 10. 2023. slavi svoj trideseti rođendan.
U poruci mi je napisala da ne zna gdje se tačno rodila, samo je napisala da je to negdje u nekoj maloj kolibi na Prenju, na tom putu spasa i da bi voljela na svoj rođendan doći do tog mjesta, da je to njena želja još od kako je saznala za taj podatak.
Volim kad ovakve priče dođu do mene i odmah sam počeo da istražujem. S obzirom da su moja dva tetka u tom periodu bila na Glogovu kao vojnici, pitao sam ih da li se sjećaju da se neka žena porodila gore. Rečeno mi je da se sjećaju da se žena porodila u kolibi u Bijeloj, a da su je vojnici na nosilima prenijeli do bolnice u Jablanici.
Prenio sam taj podatak Aneli, i brzo smo se dogovorili da nju i roditelje na njen rođendan odvedem do tog mjesta. Tako smo danas, 12.10.2023.god. krenuli ka Bijeloj.
Divan je bio osjećaj slušati njene roditelje i njihovu priču iz tog perioda. Kažu da su tada do Bijele pješačili preko deset sati, a po dolasku u kolibu, vidjeli su da je tu samo jedan krevet, a na njemu je ležala jedna stara nena koja nije vjerovala da supruga ima bolove i da ce se poroditi pa se nije htjela ustati.
Žena se porodila u ćošku kućice pored vrata. Tek kad je dijete zaplakalo, nena je ustala da majka s bebom može leći.
Anelin početak života krenuo je upravo iz Mostarske Bijele prije trideset godina. Danas uspješna mlada žena, uposlenica američke ambasade, odlučila je doći do tog, za njenu porodicu, posebnog mjesta.
Na žalost, u požaru koji je Prenjom harao prije desetak godina, kućica u Bijeloj je izgorila, ali su ostale zidine, kamin i dimnjak. Po našem dolasku danas do zidina kolibe, emocije su preplavile porodicu. Otac je pokazao tačno mjesto gdje se Anela rodila, tu odmah desno pored vrata.
Danas, nakon trideset godina, lijepo je bilo biti u društvu porodice Šemić i dijeliti njihove trenutke sreće kao da su i moji.
Po povratku u Jablanicu u jednom jablaničkom restoranu pridružio nam se i Muharem Morić, jedan od ljudi koji su na nosilima nosiili tada tek porođenu Anelinu mamu. Njegovoj sreći zbog ovog susreta nije bilo kraja baš kao i sreći svih nas koji smo, svako na svoj način, doprinijeli da se ovaj događaj obilježi.
Dogovorili smo se i da pokušamo iznaći sredstva da se kućica u Mostarskoj Bijeloj napravi ponovo na starim zidinama i sa starim kaminom i odžakom. Da je vratimo ljubiteljima Prenja, ljubiteljima prirode i svim dobronamjernim prolaznicima kroz prenjska prostranstva. Ovom prilikom pozivam ljude koji su zainteresovani i mogu pomoći da se jave i da krenemo u realizaciju naše ideje, napisao je Dženad Džino, jablanički fotograf na svom profilu.
