U donjem toku izmasakrirana nizom akumulacionih jezera, u srednjem onečišćena različitim industrijskim otpadnim materijama i u gornjem, gotovo netaknutom dijelu toka, napadnuta pohlepnim, profiterskim snovima o izgradnji novih hidroenergetskih objekata.
I pored svega navedenog, još uvijek smaragdna, prkosna, divlja i zavodljiva.
Danas, kada Neretva, odnosno njen najatraktivniji, gornji dio toka živi svoje prijelomne trenutke, zapitajmo se želimo li ostati zapamćeni kao generacija koja je nijemo posmatrala uništenje Božanske rijeke.
Priča o katastrofi iz Uloga koja prijeti Konjicu i ostalim naseljima nizvodno ovih dana, vjerovatno jače već ikada, dopire do ušiju šire javnosti. Čini se da naši građani i građanke uviđaju pogubnost izgradnje hidroelektrane na geološki nestabilnoj lokaciji “Nedavići”. Šta bi se sve moglo desiti u budućnosti nizvodno, ne smijemo ni predviđati!
Stvari se dešavaju, procesi u entitetskim i državnoj vladi i međunarodnim krugovima su pokrenuti s mrtve tačke i vjerovatno predstoje ključne sedmice u borbi za spas naše Neretve.
Pokažimo da nam je stalo do Neretve i vlastima na svim nivoima pošaljimo jasne poruke: Neretva neće postati mrtva rijeka – pustit ćemo je neka teče!
Ovdje možete pronaći pismo (http://tinyurl.com/279eevyb) koje trebate isprintati i potpisati (kao udruženje i(li) i fizičko lice) u tri primjerka i poslati na adrese organa vlasti čiji se kontakti nalaze na početku pisma.
Usput uživajmo u očaravajućim fotografijama Almira Širbegovića, fotografa i Konjičanina koji živi Neretvu. Hvala, Almire!