I dok se u grad na Neretvi sa „izbjegličkog rada u inostranstvu“ vraćaju Konjičani, dotle oni devizno podobniji, koliko-toliko „markantni“, odlaze prema Mađarskoj na vikend- sretanja sa tamošnjim kineskim i korejskim pijacama. Medicinari, prosvjetari, radnici iz pravosuđa, konfekcionari posredstvom putničke agencije „Duga“ ovih dana u Budimpešti, Harkanju, Pečuju obnavljaju garderobu, nadopunjujući i prvu poratnu, oskudnu zimnicu ponajviše vajkremovima i inim specijalitetima.
Iako niz međunarodnih organizacija završava svoje humanitarne mandate u poharanoj BiH, pa i u Konjicu, njemačka omladinska organizacija „Schuler helfen leben“ ne posustaje. Aktivisti SHL-a, ustajno obilazeći terenske i gradske škole, nakon proljetne donatorske akcije navješćuju novi humanitarni čin – isporuku nasušno potrebnog školskog pribora i inventara za ovdašnju mladu, mirnodopsku „oštru vojsku olovaka“.
„Cirkus Embell Riva gostuje u vašem gradu!“ – glas sa megafona ovih dana je „ozvučio“ Konjic, pozivajući znatiželjnike da uđu u cirkusku šatru razapetu kraj Novog mosta, tik uz Neretvu. Konjički mališani imali su priliku da osim klovnova vide i „životinju sa dva repa“, kako za slona reče jedna djevojčica. Cirkus je otputovao dalje, prema jugu, kud li?, a u gradu je ostala atmosfera vedrine, blještavila, makar to bila i kratkotrajna iluzija nakon tek minulog rata.
I za kraj ovog „brzopoteznog“ oktobarskog raporta „Avazovog“ novinara i jedan prizor sa konjičke Stare ćuprije. Most, sagrađen još za turskog vakta, uzak i jednosmjeran, za vozače je svojevrsni test izdržljivosti i onaj ko je deficitaran živcima često izazove kavgu. Tako su se nasred ćuprije nedavno „susrela“ dva automobila. Prvi vozač, nekakav inadžija, počeo je da čita novine, a drugi vozač, ovdašnji ljekar Zijo Ramić, prišao mu je i rekao da „kad pročita novine dadne i njemu“ (ko biva, da i on primi dozu „informacija“). Nadmudren, kapriciozni vozač je odustao od tjeranja inata.
(Preneseno iz “Dnevnog avaza” , 19. 10. 1996.)
