Pitali jednom jednog Bošnjaka da li bi ponovo išao u rat, a on im odgovori, ja nikad nisam nigdje išao, oni su došli na moj prag, samo sam se branio.
I, evo, ovdje, u Glavatičevu, u našoj Župi, i sad tragova ove istine. Evo naše Žljebine, Krstca, Bijelog brda, Ćetkova kuka, Lađanice, Kašića, Razića, Dudala, Ribari, Huma, Grušče, Orlova kuka, Striježeva, Planinice, Stidelja, Gaja – sa svim ožiljcima agresije da posvjedoče. Evo naših mezarja, evo naših šehida, naših prezimena u crnom mermeru uklesana:
Bajića, Bahtijara, Bibera, Čolakovića, Ćatića, Čiša, Daguda, Halilovića, Hejuba, Hebibovića, Jazvina, Kašića, Kupusija, Landža, Lavića, Macića, Masleša, Mrnđića, Mušinovića, Pintola, Smajića, Tinjaka, Tabakovića,Tucakovića.
Mi nigdje nismo išli, na djedovini, babovini, kućnom pragu smo ginuli braneći svoje pravo na život i svoje pravo na smrt drukčiju do one kakvu su nam željeli oni koji su dolazili da nas zatru.
Uzimali su naše ljetinje, palili naše kuće, rušili našu džamiju, al zakratko su na našoj zemlji svoje pjesme pjevali. Na kraju je presudila odlučnost i hrabrost župskih sinova.
Sva spomenuta i nespomenuta prezimena, šehidi i gazije, polja i planine, brda i doline u našim su srcima. Župa je i emocija. Jedinstvena emocija koja spaja sve toponime, sva prezimena, šehide i ratnike, djecu i očeve, majke i kćeri. Župa je i gostoprimstvo i nauk ljudski sa sjećanjem i na sve one koji u teškim i bremenitim godinama dođoše da nam pomognu, da zajedno s nama brane, odbrane i oslobode ovu našu zemlju kao što su i mnogi naši sinovi išli i branili druge toprake. I svakog tog borca i svakog šehida pamtimo i zahvalom najljepšom rahmet mu dozivamo.
U svakoj jeseni u kojoj se prisjećamo ove oslobodilačke jeseni 95-te rudi mudrost o važnosti sjećanja, o važnosti pamćenja. Jer svjedočimo dosta i o svom i o tuđem zaboravu.
– Bogu hvala da se vraćamo i ovakvim povodima. Bogu hvala da se sjećamo oslobođenja a ne ropstva, pobjeda a ne poraza, da smo svijesni mnogih mjesta Bosne i Hercegovine gdje nikog našeg nema ni da ostane ni da se vrati.
Za sve nas što smo ovdje rođeni,otišli ili ostali, Župljanima nam se zvati. Župsku prošlost pamtiti i župske uspomene čuvati. Među njima svijetle imena naših šehida, naših ljiljana, naših gazija.
Šehidima i umrlim saborcima rahmet Božiji, živim brocima ponos i trajno: hvala vam!
Da nas Bog dragi čuva gdje god da smo zajedno s našom Župom. Župa neće nigdje, čekaće nas da dođemo sami il’ da nas donesu na tubutu u njene hareme.
