U Švicarskoj nije problem biti građanin jer njeni susjedi su Njemačka, Francuska i Italija i one poštuju Švicarsku, poštuju sve ljude i svima dozvoljavaju neograničena ljudsku prava i slobode.
Piše: Alija Redžepovac / novikonjic.ba
“Kada bi se proveo referendum koliko bi se stanovnika BiH izjasnilo kao građani, a koliko kao pripadnici određene nacionalnost?”, riječi su novinara Ivice Puljića!
Nikad dosad nisam čuo da bi se trebao provesti referendum na postavljeno pitanje koje kreira Ivica Puljić. Nikada, niko, na ovoj planeti nije provodio referendum da bi pitao stanovnike jedne države da li su oni stanovnici, odnosno građani iste te države. Osim ako toj državi nije napisana presuda, jer se Puljićevo pitanje čini sugestivnim. I alarmantno je!!?
Gospodine Puljiću, u čemu je razlika između stanovnika i građana određene države?
Kako se izjašnjavaju stanovnici države gdje živiš, a u toj državi žive pripadnici svih rasa na planeti, živi ogroman broj različitih naroda, vjerskih zajednica i da ne nabrajam dalje.
Zašto nije problem biti građanin u Švicarskoj? Znaš i sam da u Švicarskoj žive Nijemci, Francuzi, Italijani i Retoromani. Da ne spominjem brojne imigrante, pripadnike brojnih naroda, rasa i religija.
U Švicarskoj nije problem biti građanin jer njeni susjedi su Njemačka, Francuska i Italija i one poštuju Švicarsku, poštuju sve ljude i svima dozvoljavaju neograničena ljudsku prava i slobode. Na sreću Švicarske ona nema susjede kao što ih ima BiH. Zašto se onda problematizira govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Željka Komšića koji traži jednakost i slobodu za svakog čovjeka u BiH, ma gdje on da živi?
Zato što već drugi puta za istom govornicom gospodin Ž. Komšić opominje svjetske moćnike, da Srbija i Hrvatska ne odustaju od agresije na BiH; zato što sh-politika tri duge decenije razara društveno tkivo BiH; zato što su u poluokupiri položaj stavile blizu 70% teritorije BiH; zato što su uspostavile klasični apartheida, kojeg, doduše još niko od svjetskih moćnika ne naziva apartheid i što Srbija i Hrvatska se ne odriču ratnog plijena.
Govoreći istinu, apartheid još nije potpuno uspostavljen. Još nisu određeni dijelovi gradova ili ulica gdje “građani” BiH nemaju pravo biti prisutni. Kafane, škole pa i fudbalsko-nogometni klubovi i razna druga udruženja su apartheidski razgraničena.
Neko će reći, čime dokazujem ovu svoju tvrdnju!? Država BiH, članica Ujedinjenih nacija, na 70% svoje teritorije nema državnih obilježja. Tamo su zastave, grbovi, himne, obrazovni sistemi država Srbije i Hrvatke, koje su takođe članice Ujedinjenih nacija. Progon i kažnjavanje ljudi koji sa obilježjima BiH budu zatečeni na teritoriji Rs-a ili na prostoru gdje HDZ upravlja, trebao bi da bude alarm i Vama gospodine, druže, Ivice Puljiću. Da ne govorim o čestim vjerskim provokacijama, vrijeđanju ili premlaćivanju povratnika.
Pretjerivanje i prenaglašavanje nacionalnosti u BiH uzrok su problema sa kojima se pate svi njeni stanovnici. Nije to samo problem za Bošnjake, iako oni jesu meta apartheida, Srbi i Hrvati su također nesretni i jednako kao i Bošnjaci napuštaju svoju domovinu i to uglavnom zbog političkog i psihološkog pritiska kojeg vrše Srbija i Hrvatska preko svojih petokolonaša unutar BiH.
Ja se nadam da dolazi vrijeme, kada će stanovnici ove lijepe, a nesretne BiH, jednostavno odbaciti etničke podjele i kada će sami ustati i zaštititi one koje se progoni i stavlja u tjesnace apartheida. I ne progoni ih se samo zbog etničkog, nego više zbog vjerskog identiteta. Zato, gospodine, druže Yutel, bilo bi bolje da se niste javljali jer ste sipali ulje na vatru.
