Pročitah noćas knjigu dr. Rusmira Hadžihusejnovića “KONJIC-NEPRESJEČENO ČVORIŠTE BOSNE I HERCEGOVINE (Ratna sjećanja 1992.-1995.).
Kako kaže “podnaslov” knjigu čine autorova ratna sjećanja. Posebno sjećanja na period pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu i do sredine 1993. godine kada je autor bio predsjednik Skupštine opštine Konjic, a potom i Ratnog predsjedništva.
Ovaj period zauzima i veću polovinu knjige koju čini 180 stranica B5 formata zajedno sa pripadajućim kopijama važnih dokumenata i fotogorafija.
Opisujući ovaj period kao sudionik svih odluka autor donosi i dobar presjek i uvid u događanja u i oko Konjica.
U drugoj polovini knjige, koja opisuje period nakon što biva smijenjen i nepravedno zatvoren, autor se koncetriše na lične doživljaje, promišljanja, ljude u svojoj neposrednoj blizini sa mnogo manje osvrta na druge događaje koji su obilježili taj period kada je u pitanju Konjic i njegova slobodna teritorija.
Autor piše čitkim i pitkim jezikom, događaje veže tako da ih čitalac lahko prati.
Uzroci događaja kao i oni sami su jako uspješno hronološki poredani, povezani i obrađeni, tako da je čitanje “klizanje” kroz knjigu.
Nema zbunjujućih umovanja niti nepotrebne šarolikosti i neujednačenosti u iznošenju informacija. Knjiga sadrži određeni broj kopija dokumenata koji su važni za obrađenu tematiku, te fotografije većine ključnih ličnosti koje autor spominje.
Na kraju knjige je spisak šehida i poginulih boraca na području konjičke opštine te kratak prikaz materijalnih oblika memorijalizacije na području, sad Grada Konjica.
Jedina činjenica koja donekle može zbuniti čitaoca jeste sam naslov knjige koji može sugerisati da je njena osnovna i glavna tema KONJIC, dok je po mom doživljaju čitanja, iako mjesto radnje i događaja jeste Konjic, i iako ona donosi dobar dio informacija vezanih za Konjic, u tom dijelu pokrila samo predratni i period do smjene autora sa ranije obnašane dužnosti u Ratnom predsjedništvu.
No, ne vidim problematičnim ovaj naslov iz razloga, što je jako dobar i što bi se mogao uzeti kao zajednički za niz knjiga koje još treba napisati. U tom kompletu potrebnih i očekivanih knjiga, koje bi činile “serijal” i nosile isti naziv KONJIC NEPRESJEČENO ČVORIŠTE BOSNE I HERCEGOVINE, ova RATNA SJEĆANJA dr. Rusmira Hadžihusejnovića bi dobila odrednicu broja 1.
Hvala uvaženom autoru što je jako kvalitetno ukoričio jedan dio naše nedavne prošlosti uz nadu da će i drugi sudionici ovih događaja kroz njegov primjer dobiti input da učine isto, napisao je Esad Bajić u svom osvrtu na knjigu.
