Piše: Faruk Kajtaz
U politici se malo toga – gotovo ništa – ne događa slučajno. Bez obzira na sve kasnije intrepretacije, pojašnjenja ili izjave.
Sasvim je druga stvar zbog čega se…zašto…u koje vrijeme i gdje pojavljuje neka zanimljiva informacija. Uvijek tu ima neke „pozadinske priče“, koja obično nije ono što se u prvi mah može prepoznati ili razumjeti.
U pitanju su političke i diplomatske „finese“, koje treba znati pročitati…
Za analizu važnih informacija odaslanih u javnost u domeni najvećih geopolitičkih tema u svijetu uvijek je bitan i tzv. „širi kontekst“ zbivanja. Posebno, ukoliko je u priču uvučen ruski predsjednik Vladimir Putin, a tema je rusko uplitanje u izborne procese u nekoj od zemalja članica NATO saveza i EU!
I upravo se nešto takvo dogodilo ovih kada je bivša predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarević optužila Rusiju i Putina za vjerovatno hibridno uplitanje u predsjedničke izbore u toj zemlji i to u korist aktuelnog predsjednika i bivšeg premijera Zorana Milanovića.
Kako Grabar-Kitarović nije ponudila opipljivije dokaze, osim primjera ruskog protivljenja njenom zalaganju za izgradnju LNG terminala na otoku Krku, ovakve tvrdnje je najlakše lakonski odbaciti kao nekakvu „samoreklamu“ ili „pokušaj skretanje pažnje“.
Baš tom taktikom se poslužio prozvani, Zoran Milanović, koji je začudo bio poprilično retorički skroman – da ne kažem stidljiv u vezi sa ovim pitanjem, osim što je ponudio još ponešto svojih metafora – uglavnom nejasnih široj javnosti, ali koje „dobro zvuče“. Sve je učinio da neugodnu temu uguši u startu.
Ta šira javnost na koju igra Milanović sigurno nije poslušala podcast za koji je govorila Grabar-Kitarović i to na engleskom jeziku. A da je poslušala ili dobila priliku putem medija (uz adekvatan prevod), onda bi saznala kako je Grabar-Kitarović govorila o ratu u Ukrajini, ulozi Hrvatske u izvozu ukrajinskog žita, ali i ruskim uplitanjima na Balkanu. Dodiku, BiH i Kosovu.
I to ne za tamo neki britanski pocast (One Decision), već za podcast, koji redovno ugošćuje neke od najvažnijih ličnosti iz javnog života u svijetu i iza koga stoji ni manje ni više, nego bivši šef britanske obavještajne službe MI6 Sir Richard Dearlove!?
Dakle, ne „neki špijun“ kako to lakonski definira Zoran Milanović, već čovjek koji svakako jako dobro zna o čemu priča i koji još uvijek ima itekakav ugled, a vjerovatno i saznanja o zbivanjima u svijetu.
Grabar – Kitarović je čak pokušala da, na neki način, odbrani Milanovića od njegovih dobro poznatih proruskih stavova pozivajući se na slaba ustavna ovlaštenja predsjednika, koji može nešto blokirati, ali nema mogućnosti za bilo kakav veto, te da je sve u rukama izvršnih ovlaštenja Vlade.
Ona tvrdi kako je ogromna većina hrvatske javnosti na strani Ukrajine, te da su oni koji su proruski orijentirani vođeni prije svega ekonomskim interesima u energetskom sektoru.
Problem u ovom slučaju nije toliko u izjavama bivše predsjednice, koja je itekako birala riječi (poslušati podcast) u pokušajima da izbjegne moguću političku štetu za Hrvatsku, pa i Milanovića, već u vanjskoj politici aktulenog predsjednika RH. Njegovom stalnom relativiziranju uloge Zapada u pomoći Ukrajini ili pak otvorenim proruskim stavovima, kojih se ne bi postidili niti viđeniji rusofili u Beogradu ili Banja Luci!
Sve se to, naravno, itekao dobro čuje i razumije na Zapadu. Među hrvatskim saveznicima, pa ne čude ovakva pitanja iz podcasta, ali i pozicija Milanovića, koji od cijele EU i NATO saveza odavno može „koju progovoriti“ samo sa Viktorom Orbanom. Svi ostali ga drže na – „sigurnoj distanci“ i protokolarno.
Zanimljivo je i da o svemu šuti premijer RH Andrej Milanović, koji je u istorijskoj političkoj zavadi sa Milanovićem!? Zašto nije Plenki „udario“ ili „opleo“ po Zokiju…sada kada se ovaj – „namjestio“?
Možda računa da su sve ovo čuli oni, koji su to trebali čuti, te da nema potrebe za daljom lokalnom eksploatacijom vanjsko-političkih tema, koje su ionako maglovite za većinu javnosti i birača. A malo je i neugodno za državu, bez obzira na svađu sa Milanovićem. Šuti i krajnja desnica, a kako i ne bi kada je odavno prepoznala Milanovića kao “svoga čovjeka”.
U svakom slučaju…što pod pritiskom neugodnih pitanja, što zbog vlastitih stavova, bivša predsjednica RH je otvorila važnu temu o kojoj će se nakon ovoga još više pričati.
I to bez obzira koliko se o tome u Hrvatskoj – šutjelo.
