U vremenu u kojem različitosti služe kao povod podjelama među ljudima, a ne kao dokaz jedinstvenosti i snage društva u kojem živimo, jedna novinarka odlučila je iz temelja mijenjati tu paradigmu koja je sve više udaljavala jedne od drugih. Više od tri desetljeća Željka Mihaljević iz Livna posvetila je razotkrivanju dubina ljudskosti i promociji čovjekoljublja i filantropije. Rijetko se kada u Livnu dešava nešto dobro, a da iza na toga, barem na neki način, ne stoji upravo Željka.
Ova rođena Sarajka rat je dočekala u Livnu, u svojim najboljim godinama, duboko vjerujući da mržnja među ljudima koji su godinama živjeli jedni uz druge jednostavno nije moguća. Iako je vrlo brzo razuvjerena u to, nikada nije prestala vjerovati da je dobro duboko ukorijenjeno u ovdašnjim ljudima, ali da je strah tih godina u ljudima probudio ono najgore.
“Nedugo prije rata sam izgubila posao i, zbog svoje prirode, aktivizma koji sam uvijek njegovala, ali i promjena koje sam tada slutila, odlučila sam se baviti novinarstvom. Već tada, a posebno u ratu i nakon rata, vidjela sam koliko teško ljudi žive i to me motiviralo da svoju profesiju iskoristim u cilju pomoći ljudima. Krenula sam snimati priče o ljudima, gdje žive, koliko nemaju, nadajući se da će to moje angažirano novinarstvo pomoći. I pomoglo je. Ljudi su pozitivno reagovali, počele su pristizati reakcije, a svojom upornošću sam, zajedno sa kolegama, uključila i vlasti u rješavanje nekih slučajeva”, kazala je ova “dosadna novinarka”, kako ju je 2013. godine odmilja nazvao tadašnji potpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić, nakon što nije odustajala od insistiranja da se napravi kuća Stojanu Pavloviću, povratniku u Kupres.
Svoju nepokolebljivu hrabrost da ostane vjerna istini Željka je pokazala odmah poslije rata, kada je sa dvojicom kolega uz pomoć USAID-a 1998. godine u Livnu osnovala nezavisni radio “Studio N”, koji je bio glas istine i razuma, oslobođen dominantnih političkih narativa. Željkine riječi, a kasnije i aktivizam, postali su mostovi koji su počeli spajati ljude i vraćati izgubljeno povjerenje i nadu.
Njen aktivizam i nepopustljivost pred navalom nepravde privukli su i OSCE, koji je 2013. godine u Livnu, sa Željkom na čelu, podržao osnivanje Koalicije protiv mržnje, koja od tada doprinosi razvoju boljeg ambijenta i razumijevanja u livanjskom kraju. Od tada se u Livnu organizuje turnir “Košarkom za toleranciju”, kroz koji se prikupljena značajna novčana sredstva kasnije usmjeravaju u humanitarne svrhe.
“Jednostavno ne možete biti gluhi i slijepi kad vidite kako ljudi žive na terenu, u kojim uvjetima, da ima još uvijek domaćinstava koja nemaju električnu energiju, a kamoli nešto drugo. Onda morate nešto učiniti. Jer gdje država ne odradi kako treba, na ljudima je da to naprave, jer ljudi čine državu. Ne možemo mi očekivati da nam sve dođe samo od sebe, da nam bude servirano. Jednostavno morate učiniti što treba. Ja sam tako odgojena. Progres nam je donio mnogo toga što ne valja, izgubili smo empatiju, osjećaj za susjede, pa čak i za rodbinu. Treba vratiti ljude ljudima, pomoći ako možeš, a ako ne možeš, onda nemoj odmagati”, poručuje ova novinarka.
Zahvaljujući radu koalicije i Željke Mihaljić u Livnu su se upoznale i časna sestra Blanka i mualima Šejla, koje su postale svojevrsni brend i putokaz svima onima koji imalo sumnjaju da će njihov angažman i pomoć bilo šta promijeniti. Za djela ovog dvojca danas se zna nadaleko, a Željka je ponosna da je rad Koalicije iznjedrio takvu pozitivnu priču i neprocjenjivo prijateljstvo dvije žene koje ruše sve predrasude.
“Iako se lošije stvari dalje čuju, ima pozitivnih promjena. Ja osjećam da su ljudi danas otvoreniji, spremniji da učestvuju u promjenama, društvo se polako otvara i čini se da se pomalo vraćamo onom iskonskom ljudskom. Nije to još uvijek dovoljno, ali ima pomaka. Nije bilo uzalud, i nikad nije uzalud. Nekada je samo potrebno pokazati volju i otvoriti srce. To je najmanje što može bilo ko da uradi”, kazala je Željka.
Ljudi filantropskog srca dio su naših zajednica, a njihova dobra djela dio mnogih života koje su oplemenili. Često pod velom skromnosti, nesebično daruju svoje vrijeme, znanja i novac zajednici koju vole. Potvrda su tome da filantropija živi u našim gradovima, a vrijednosti koje žive oda društvu kakvo bi i naše moglo biti. Upravo zbog toga, od velike je važnosti u vremenu općeg nepovjerenja i beznađa istaknuti ovakve pojedince i zahvaliti im se što uprkos svemu i iznad svega vole ljude i vjeruju u bolje sutra. Serijal priča o Ljudima filantropskog srca, Fondacija tuzlanske zajednice donosi s ciljem podizanja svijesti o važnosti promocije kulture darivanja i jačanja povjerenja građana u rad civilnog sektora. Aktivnost se realizuje uz podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID, u okviru programa Snaga lokalnog.
