Svaki peti ili šesti u mjesecu važni su za penzionere, ali s penzijama, koje su među najnižim u regiji, te svakodnevnim poskupljenjima ne mogu pokriti ni osnovne potrebe. Kako preživljava najugroženija kategorija?
Penzioneri u Bosni i Hercegovini – umjetnici preživljavanja. Dan isplate penzija čekaju s nestrpljenjem, no kada krenu plaćati račune i kupovati osnovne životne namirnice, kao i lijekove, ne ostane im gotovo ništa. S tek nekoliko stotina maraka teško je biti matematičar.
“Teško onom ko živi od penzije. Penzioner sam, živim sam, sastavljam nekako kraj s krajem, ali ne može svako. To je da dođe ovdje, stavi bijeli čaršaf i prosi. Eto, šta je ta penzija”, kaže penzioner Mahmut Alagić.
“Platiš struju, vodu, smeće… Ostane ti 200 KM za život. Nema tu više, još ako si od nekoga posudio, pa dok vratiš. Života tu nema”, priča penzioner Asim Mašić.
Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu penzionera postaje luksuz, a mnogi kažu da ne bi mogli da im nije djece koja žive u inostranstvu. A cijene rastu…
“Sve skupo, narod s tim ne može živjeti, a raditi se ne može. Sve boli, noge, ruke…”, riječi su penzionerke Đule Okanović.
U Federaciji će penziju za august primiti više od 400.000 penzionera. Najniža iznosi 538 konvertibilnih maraka.
“Više penzioneru ne treba postaviti pitanje kako živi. Kad ustane, sam sebe pita kako će preživjeti današnji dan, a da ne kažem mjesec… S minimalnom penzijom to je umijeće. Danas počinje kupovina lijekova, pa gdje ogrijev i ostalo. Ako neko misli da je komad kruha život penzionera, grdno se vara”, ističe Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera USK.
Neki nose poneki ceker u ruci, uvijek gotovo prazan. U njemu sigurno ima najviše sjećanja na prohujali život i uspomena na dostojanstvo koje su imali.
A kada se plate režijski troškovi, kupe lijekovi, za život malo kome šta ostane. Za one koji primaju i najniže penzije, ovaj mjesec će biti i najduži.
