U srebreničkom genocidu, nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela taj gradić na istoku Bosne i Hercegovine, ubijeno je više od 8.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice i okoline. Za hiljadu njih se još uvijek traga.
Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, na preko 700 godina zatvora.
Ovog 11. jula, u naselju Potočari smiraj je našlo još trideset žrtva ubijenih 1995. godine, među njima su i tri maloljetnika, najmlađi je imao 15 godina kada je strijeljan.
Srebrenica je gradić koji simbolizira stradanje cijelog kraja sjeveroistočne Bosne, jer su u tada navodno zaštićenoj enklavi spas tražili stanovnici i susjednih općina.
U znak sjećanja na žrtve ubijene u genocidu već petnaest godina odražava se Marš mira u kojem učesnici i učesnice prolaze istim šumskim putevima kojim su prolazili ljudi koji su, bježeći od srebreničkog pakla, tražili put na slobodnoj teritoriji u Tuzli.
Kolona polazi iz sela Nezuk nadomak Sapne i kreće se sve do Memorijalnog centra u Potočarima.
Na pola puta od Nezuka do Potočara, iznad naselja Konjević Polje i Nova Kasaba, u zaseoku Đugum učesnike Marsa mira dočekuje hrana i osvježenje.
Tu već petnaest godina zaredom svakog devetog jula u popodnevnim časovima odjekuje dobro poznati glas Ifete Mejremić, odnedavno poznate kao Ifete Grande, koja poziva i nudi svježu toplu kafu, čaj i sendviče. Uz sad već tradicionalne riječi “Bujrum bujrum, ovo je od srca za Vas.”
Njen snimak dok poziva autobus italijanskih turista na kafu i baklavu vrlo brzo je postao viralan, a uz njeg je Ifeta dobila nadimak Grande.
Ifeta je simbol žene iz Bosne, kojoj je gostoprimljivost svakodnevnica. Nebrojeno puta je to dokazala i pokazala. I za vrijeme trajanja Marša mira vrata njenog doma otvorena su za desetine gostiju iz različitih dijelova svijeta. U avliji Mejremića govore se različiti jezici, ali vođeni idejom čovjekoljublja, svi se dovoljno dobro razumiju.
Ifeta je povratnica u Novu Kasabu u općini Bratunac od 2000. godine. U porodičnoj kući u Novoj Kasabi živi sa sestrom, njenim sinom i njegovom porodicom.
“Nakon pada Srebrenice morali smo krenuti ka Tuzli, sjećam se da mi je u tom trenutku bilo na umu šta će biti sa životinja koje sam uzgajala, sav kukuruz koji sam imala istresla sam i pustila kokoške na slobodu.”
Detalj je to kojeg se Ifeta sjeća kada govori o danu koji će zauvijek promijeniti njen i živote hiljade drugih podrinjskih žena. Žena koje i dok drugi siju smrt misle i brinu i o sudbini životinja.
Ifeta je i simbol otpora, aktivizma, ženske solidarnosti ali i ustrajnosti jedne žene da ostane i opstane na području na kojem su počinjeni najgori ratni zločini. Predsjednica je Udruženja „Jadar“ koje okuplja osamdeset četiri zene iz ovog područja i ima za cilj njihovo ekonomsko i edukativno osnaživanje. Udruženje je osnovano odmah po povratku ovih žena i najprije je imalo za cilj da bude podrška ženama sa sela čiji muževi i sinovi su ubijeni u genocidu u Srebrenici.
Ogromne birokratske prepreke prilikom ostvarivanja prava povratnica bila su razlogom njihovog udruživanja. Znale su da su u takvim okolnostima morale zajednički djelovati kako bi lakše pobijedile sve izazove koji su bili pred njima kao povratnicama.
Prvi cilj im je bio povratak imovine, registracija i dokazivanje njihovog identiteta na tom području. Neposredno nakon rata morale su krenuti ispočetka, a imale su i razumjele isključivo jedna drugu.
Danas Udruženje iza sebe ima impresivne rezultate: nekoliko stotina akcija solidarnosti, edukacija, putovanja i druženja. Udruženje je naziv dobilo po rijeci Jadar koja protice kroz Novu Kasabu. Nije slučajno nazvano po vodi, simbolu života.
Upravo poput vode proticale su godine i nizale se radionice, edukacije, i mnoge druge korisne aktivnosti za ove žene ali i lokalnu zajednicu. Otvaranje frizerskog salona, dodjela plastenika, kursevi, sve su to konkretni rezultati snažne lokalne zajednice koju su okupile i pokrenule hrabre žene na čelu sa Ifetom Mejremic.
Ifeta nam je ispričala da u planu imaju i otvaranje prostora koji će služiti kao mjesto za druženje i učenje članica, ali i mjesto gdje će sve aktivistice iz cijele Bosne i Hercegovine, regiona i cijelog svijeta biti dobro došle.
Žene iz Udruženja Jadar dale su veliki doprinos i u izgradnji mira u Bosni i Hercegovini, jer su iz uloge žrtve postale one koje promovisu mir, budućnost i sigurnost.
Projekti pomirenja koje je ovo Udruženje realiziralo i još uvijek realizira, edukativni susreti i razmjena iskustava sa Udruženjima, čije članice su druge nacionalnosti, primjer su dobre prakse i insipracija svima koji rade na pomirenju u Bosni i Hercegovini.
Njihova saradnja sa ženama iz Udruženja “Maja” iz Kravice, ali i Udruženjima iz Vlasenice, Milića i ostalih mjesta postala je čvrst temelj ka izgradnji razumijevanja i mira. Temelj na kojem se tamošnje društvo još uvijek gradi.
Pored navedenog svake godine, u saradnji sa organizacijom Vive Žene iz Tuzle učestvuju na oktobarskom sajmu koji ima za cilj promovirati i podržati žene sa sela.
Prilika je to da vrijedne članice kako iz Udruženja Jadar tako i iz drugih Udruženja promovišu svoj rad, ali i prodaju proizvode koje pripreme.
Sajam ima za cilj da pokaže koliko je bitno i ekonomsko osnaživanje žena u tom području.
U danima kada se na različite načine obilježava 28 godina od počinjenog genocida moramo odati počast i preživjelim žrtvama. Posebno ženama žrtvama koje su na svojim plećima iznijele teret post konfliktnog društva i nose ga još uvijek koje su kosti ubijenih članova porodice skupljale iz nekoliko grobnica i koje i nakon svega imaju ogromno srce i u njemu bujrum za sve dobre ljude.
Devetog jula 2023. godine u Đugumu kod Konjevic Polja svijet je izgledao bas onako kako treba da izgleda. Rame uz rame uz Ifetu stojale su aktivistkinje i aktivisti iz cijele Bosne i Hercegovine. Bosansku kafu gostima iz Beograda, dijelili su tražitelji azila u Bosni i Hercegovini, a volonterke iz USA su se pridružile jednom glasnom, srčanom Bujrum kod Ifete.
Piše: Nihad Suljić