Brigada bez koje bi “san o tzv. Herceg-Bosni danas bio java”

Na današnji dan prije 31 godinu osnovana je Prva mostarska brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine. Nastala je kao simbol otpora idejama podjela Bosne i Hercegovine i od osnutka bila direktno vezana za Štab vrhovne komande u Sarajevu. Kroz Brigadu je prošlo preko 8.700 boraca, te je u prosjeku brojala između 1.800 i 2.500 vojnika u svakom trenutku.

“Postojanje i djelovanje Prve mostarske brigade bilo je sudbonosno za opstanak i očuvanje nezavisnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine. To je bila kičma odbrane Hercegovine. Iz naše brigade izrasle su ostale u sklopu Četvrtog korpusa Armije RBiH, na jugu zemlje. Bojim se da populacija danas nije svjesna značaja Prve mostarske i njene uloge. Naša omladina ne uči svoju historiju, a jasno je i koje su posljedice smišljene devalvacije vrijednosti brigade i same Armije RBiH“, rekao je u razgovoru za Anadolu ratni komandant Prve mostarske brigade Esad Humo.

Brigada je nastala mjesec nakon oslobođenja lijeve obale Mostara od srpsko-crnogorskog agresora.

“Teret oslobođenja lijeve obale 1992. nosio je samostalno Mostarski bataljon. Lijevo i desno krilo, odnosno Bijelo Polje i Blagaj, radio je HVO. U sastavima tih jedinica HVO-a bilo je 90 posto Bošnjaka. Nažalost, HVO i danas manipuliše istinom. To je posebna priča. Bilo je teško. Civilna vlast bila je okupirana od HVO-a i bili smo izolirani, odnosno izgubljeni između Zagreba i Sarajeva. Malo je bilo onih koji su razumijevali i podržavali težnje za okrupnjavanjem jedinica Armije na prostoru Hercegovine, pribojavajući se stavova HVO-a i Mate Bobana. Dolaskom Alije Izetbegovića, održan je sastanak vojnog i političkog vrha, te donesena odluka o formiranju Korpusa. Prvi korak ka odvajanju iz kandži HVO-a bilo je formiranje Prve mostarske brigade. Zadatak za realizaciju i stvaranje dobili su Arif Pašalić i Safet Oručević sa saradnicima“, prisjeća se Humo.

^{Komandant Prve mostarske brigade Esad Humo}

Prema riječima ratnog komandanta Semira Drljevića Lovca, nakon tog vojnog uspjeha logično je bilo da se pristupi reorganizaciji i formira jedinica koja će po brojnosti i opremljenosti biti brigada.

“Početak je bio težak. Većina boraca iz Samostalnog bataljona i Prve mostarske brigade prije početka sukoba nisu imali vojno iskustvo. Imali smo nekoliko vojnih lica, rezervnih oficira, ali od vojnika niko nije imao elementarno znanje o ratovanju, a o rukovođenju i komandovanju – da i ne govorim. Kada tome dodate lošu opremljenost, nedostatak kvalitetne komunikacije sa Vrhovnom komandom, jasno vam je u kakvom smo položaju bili od početka. Dodatno ga je usložnjavala politika, odnosno stalne tenzije od strane HVO-a i Herceg-Bosne, te težnja da se ovlada našim jedinicama”, priča Drljević.

Mnogo prepreka i poteškoća savladavali su od početka postojanja borci Mostarske brigade.

“Bili smo dotad potpuno izolirani od HVO-a. Imali smo smetnju na ovom prostoru. Bez smještaja za izbjeglice iz istočne Hercegovine, bez logističke podrške, sa slabim vezama sa komandom… Najviše smo radili samostalno, snalazeći se na sve načine. Bili smo u gradu jedini čuvari zastave nezavisne i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine“, istakao je Humo.

“Ne treba zanemariti činjenicu da je Prva mostarska bila brigada opterećena velikim brojem civila o kojima je morala brinuti, kao ni činjenicu da smo bili stiješnjeni između srpsko-crnogorskog agresora sa jedne strane, te sve izraženijim političkim i vojnim nasrtajima HVO-a, koji će kasnije prerasti u otvorenu agresiju. Prva mostarska brigade tokom ratnog puta zaradila je epitete ‘slavna’ i ‘viteška’. Slavna zbog izuzetnih uspjeha i hrabrosti boraca, a viteška zbog načina na koji su izvojevane pobjede, odnosno zbog odnosa prema neprijatelju i civilima. Na to sam najviše ponosan kao čovjek, koji je komandovao tim borcima. Na tu njihovu hrabrost i čast. Svoje borbe nismo vodili pred Haškim sudom, nego u rovovima”, rekao je Drljević.

Jasan je i najveći uspjeh Prve mostarske brigade. On je značajniji, prema Huminom mišljenju, nego što to danas javnost percipira.

“Sada je jasno da bez nas ne bi bilo Hercegovine. San o takozvanoj Herceg-Bosni da nije bilo nas danas bi bio java“, poručio je.

Na kraju je zahvalio svim hrabrim vojnicima Brigade, a izdvojio je dvojicu koji odavno nisu među živima.

“To su Arif Pašalić i Midhad Hujdur – Hujka, kao i stotine drugih hrabrih, smjelih, odanih i časnih heroja Mostara koji su zaslužni za očuvanje cjelovite i multietničke Bosne i Hercegovine”, rekao je komandant Humo.

Drljević je pohvalio 300 ljudi koji su prvi stali u odbranu grada i zemlje.

“Mnogi pripadnici Armije RBIH dali su živote u odbrani Mostara i Bosne i Hercegovine. To trebamo uvijek imati na umu i sjećati se njihove žrtve i doprinosa. Nije sloboda sa neba pala”, poručuje Semir Drljević.

“Moram spomenuti čovjeka kojeg su mnogi zaboravili. To je poginuli heroj Dragan Malkoč, načelnik štaba Prve mostarske brigade”, dodao je.

Osim Hume i Drljevića, komandanti Prve mostarske brigade bili su i rahmetli Arif Pašalić, Midhad Hujdur Hujka, Suad Muharemović i Ramiz Jelovac. Prva mostarska je ujedno brigada Armije RBiH sa najviše poginulih boraca – njih 598. Ukupno 46 boraca ove brigade vode se kao nestali, 1.220 ih je teže ranjeno, a zbog svog doprinosa postala je “slavna”, a potom i “viteška”. Dala je 53 zlatna ljiljana, od čega 28 posthumno, te heroja oslobodilačkog rata – Mithada Hujdura Hujku.

^{Anadolu Agency}