Analiza istraživanja putnih navika i potreba vozača i vozačica u Bosni i Hercegovini

Različite studije radjene u Evropi i svijetu pokazuju da transport nije rodno neutralan, da žene i muškarci imaju različite potrebe i obrasce mobilnosti, i da neadekvatni transportni sistemi mogu ženama ograničiti pristup obrazovanju, ekonomskim mogućnostima i zdravstvenoj zaštiti i uticati na produbljivanje rodne nejednakosti.

U želji da provjerimo “putne” navike žena i muškaraca u Bosni i Herecegovini – koliko često voze kola, za šta ih najčešće koriste i da li se osjećaju sigurno u saobraćaju, itd., Helsinški parlament građana i Centar za životnu sredinu su, u periodu od marta do maja 2023., organizovali on-line anketu koju su ispunile 4862 osobe, od toga 3618 žena (74,4%) i 1244 muškaraca (25,6%).

Najveći dio njih (71,6%) su aktivni vozači/ce koji svakodnevno koriste automobil; njih 21,2% ga koristi samo povremeno, dok 7,3% vozi samo u rijetkim prilkama.  

Među anketiranim najmanje je  „neiskusnih“ vozača, odnosno onih koji su tek položili vozački ispit (11%). Najviše ih je u grupi onih koji posjeduju vozačku dozvolu izmedju 2 i 5 godina (36%) i duže od 10 godina (30%).

Odgovori anketiranih su pokazali da polovina njih (51%) vozi automobile koji su registrovani na nečije drugo ime.

Automobili koji se voze u Bosni i Hercegovini su najčešće registrovani na muškarce. Odgovori anketiranih pokazuju da je 1179 vozila registrovano na muževe ili očeve, naspram samo 290 onih registrovanih na majke i supruge.

Podaci o tome čije je to drugo ime govore u prilog još uvijek jakih patrijarhalnih obrazaca prema kojima je muškarac  (otac, muž, brat, svekar, itd.) onaj koji raspolaže i upravlja imovinom. 

Naime, u 82% slučajeva automobil je registrovan na muško ime – auti su u najvećem broju slučajeva registrovani na muža / partnera (678) ili oca (501), a ima ih registrovanih i na svekra (15), te na stričeve, amidže i daidže (11), sinove (4), zetove (2), i djevere (2).

U strukturi ženskog vlaništva preovladjuju majke – u 245 slučajeva auto je registrovan na majku, slijede supruge – 45 i sestre – 43. U dva slučaja auto je registrovan na kćerke, a u 4 na „švalerke“.

Kad je riječ o najčešćim razlozima za korištenje automobila, najveći broj ispitanika koristi automobil za odlazak na posao i odlazak u nabavku. No, i ovdje su uočavaju rodni obrasci prema kojima se uloga žene prvenstveno svodi na brigu o drugima (o kući, o djeci) i koji sugerišu da su žene te koje češće koriste auto radi nabavke, ali i odvodjenja i dovodjenja djece iz škole ili nekih drugih vannastavnih aktivnosti.

Žene više od muškaraca automobil koriste za obavljanje nabavki i odvođenje i dovođenje djece.

Naime, od 3618 žena koje su ispunile anketu, 1271 ili 35%  njih koristi auto za razvođenje djece za razliku od 28% muškaraca koji koriste auto za iste svrhe. Kad je riječ o nabavkama, 79% žena naspram 70% muškaraca koristi auto za odlazak u nabavke.

Zabrinjava podatak da se čak 28,6% ili 1392 anketiranih ne osjeća sigurno u saobraćaju. Kao  razlog su najčešće navodili druge nesavjesne i nervozne vozače, brzu vožnju, loše puteve, nepostojanje saobraćajne kulture, a nemali broj njih je pomenuo i pretjeranu upotrebu mobilnih telefona tokom vožnje.

Medju odgovorima zašto se ne osjećaju sigurno, našli su se i ovi:

„Neki voze kao da nemaju vozačku i kao da imaju dva života“.

“Infrastruktura u Banjaluci ne podržava biciklizam i strah me je da neću udariti nekog od njih”.

„Nepoštovanje propisa, brza vožnja, pravilo ꞌprednosti novijih automobilaꞌ“.

„Ljudi se stide dati žmigavac, tatini sinovi voze bijesna auta ne razmišljajući o posljedicama, promet u Sarajevu od 14 do 18 je haos…“

Što se tiče putnih navika, 60,3% ispitanika u svojoj vožnji kombinuje gradsku vožnju i duže distance, a kada kreću na put sa partnerom/partnerkom, 35,7% ispitanika se u toku vožnje mijenja sa partnerom u ulozi vozača.

46,5% se osjeća sigurno da vozi u većim i gušće naseljenim gradovima, dok se 26% njih ne osjeća sigurno. Na pitanje da li vremenski uslovi utiču na odluku da li će voziti, 66,6% tvrdi da to ne utiče na njihovu odluku, dok 25,4% izbjegava voziti po lošim uslovima.

Jedno od pitanja odnosilo se i na iskustva prilikom polaganja vozačkog ispita. Većina ih je imala pozitivno i korektno iskustvo (94,8%), dok je 5,1% njih imalo negativno iskustvo.

U nekolicini pojedinačnih odgovora ispitanici su tvrdili da im je komisja tražila mito, a zabilježeni su i sekstički komentari na račun žena vozačica.

Neki od njih su bili: “Ženama je mjesto u kuhinji“, „Malo ti to još vježbaj s bratom pa ćeš možda moći i sama“, „Bez dobrog ručka, nećes položiti iz prvog puta“, „Ispitivač je izjavio da ženama treba više vremena da nauče mijenjati brzine i gledati retrovizore”, „Kako žensko može polagati za kamion…“, „Nije to za tebe,ostavi to“.

Većina još uvijek aktivno vozi, a razlozi za prestanak aktivne vožnje su sledeći: 31% jer partneru/partnerki treba vozilo, 22% zbog skupoće goriva i 19% zbog straha. Značajan broj „drugih“ razloga odnosio se na trudnoću i porod kao razlog za prestanak aktivne vožnje.

Kad je riječ o drugim vidovima prevoznih sredstava ili navika, 60% anketiranih uglavnom pješači,

28,2% koristi javni prevoz, a 10,2% bicikla.

Generalno, iako se broj vozačica iz godine u godinu povećava, i dalje se uočavaju odredjeni rodni obrasci u „putnim“ navikama ženama i muškaraca – žene češće od muškaraca koriste automobile da bi razvozile djecu i za nabavku, auta koja voze su velikom broju slučajeva registrovana na njihove muževe ili očeve, te se i dalje susreću sa seksističkim komentarima na račun žena vozačica.