Šta nam to govori “slika Lakišića harema sa tisuću riječi”?
Nakon mirnih protesta građana Mostara ispred Gradske vijećnice i na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema, u bosanskohercegovačkim medijima uslijedile su brojne reakcije. Uglavnom površne i tendenciozne.
Najdalje u tome otišli su portali bliski HDZ-u koji su priložili fotografiju, koja “govori više od tisuću riječi”, iz 1899. godine, na kojoj se jasno vidi da na tom lokalitetu, vrisnut će, nikada nije bilo nikakvog harema.
Neki od njih u dokonoj zabavi pridodali su sočnu psovku reisul-ulemi, valjda da pred svojim čitateljstvom ironiziraju i proteste i zahtjeve građana i Islamsku zajednicu koja već decenijama insistira da joj se vrati oduzeti vakuf, kako bi uz sve tamo postojeće građevine izgradila zgradu Islamskog kulturnog centra.
Urednicima tih portala nije ni palo napamet da se raspitaju kada je Islamskoj zajednici oduzet, a potom i uništen harem i kada je kroz Mostar prošla željeznička pruga. Petnaest godina prije datirane fotografije.
Namjere anonimnih novinara s HDZ-ovih portala su jasne, kao i razlozi objave te “zakašnjele” fotografije.
No, u tim činjenicama, da se poslužimo njihovom ironizirajućom logikom, razaznaje se da oni još nisu naučili proste matematičke radnje, sabrati ili oduzeti dva broja, (1884. i 1899.) A možda o Mostaru i ne znaju ništa, jer su rođeni negdje drugdje.
Rođeni Mostarci oduvijek znaju da je na tom lokalitetu bio Lakišića harem, kao što znaju da su zgrade važnih institucija u gradu podignute u potpunosti ili djelimično na vakufskom zemljištu, kao što su Autobuska i sadašnja Željeznička stanica, Zgrada Gradske Uprave u Cernici, zgrada Elektroprivrede, Đački dom (danas sjedište Vlade HNK), Prva osnovna škola na Pijesku…
K tomu još, frapantnije je da politika HDZ-a nastoji ovladati “jedinstvenim gradom Mostarom” s takvim umnim kadrovima koji ne znaju najosnovnije historijske činjenice o gradu kojim bi vladali, recimo, kada je kroz grad prošla željeznica, kada je napravljen stadion, Dom kulture, park, škola itd, što se svugdje u svijetu smatra elementarnom pismenošću.
Ironiziranje zahtjeva Islamske zajednice, pa i uz sočnu psovku reisul-ulemi, dakako ima za cilj skretanje pažnje bosanskohercegovačke javnosti sa suštinskih problema.
Istom tom doktrinom poslužio se i aktuelni gradonačelnik Mostara Mario Kordić sazivanjem press konferencije tačno u vrijeme kada su organizirani i posljednji protesti. Većina medija, razumije se, pratila je šta to važno ima saopćiti gradonačelnik Mostara.
Njegovo obraćanje bosanskohercegovačkoj javnosti iz svog ureda u Gradskoj vijećnici zapravo je bilo intonirano isključivo političkim stavovima. Stoga bi njegovo obraćanje imalo smisla da je održano u prostorijama Gradskog odbora HDZ-a, jer zvanično obraćanje gradonačelnika svih građana i naroda koji žive u Mostaru, valjda bi trebalo značiti da će se gradonačelnik referirati na akte i procese koji se odvijaju u gradskim službama i odjelima i na temelju njih izvoditi zaključke.
Gradonačelnik je, između ostalog, izjavio da su mirni protesti organizirani s ciljem “pravljenja ružnih tenzija između dviju nacionalnih zajednica”.
Kazao je kako će radovi na zgradi Kazališta biti nastavljeni te kako smatra “da se plemenita stvar, a smatram svaku kulturnu ustanovu bilo kojeg predznaka plemenitom, stavlja u loš kontekst, da se nekome nešto zabranjuje”.
Ustvrdio je da su “papiri i građevinska dozvola za izgradnju apsolutno čisti”, te da je “jedan od dokaza da je sve čisto i transparentno i činjenica da je projekt izgradnje HNK Mostar prošao u federalni proračun, gdje važe vrlo strogi kriteriji prilikom apliciranja za sredstva”.
Sve to o čemu je govorio gradonačelnik je isključivo politički govor, kojem je mjestu u nekoj od političkih stranaka, i liči onoj ilustraciji s početka ovog teksta. Od gradonačelnika, kao čelnog čovjeka grada, u svakoj normalnoj lokalnoj zajednici očekuje sasvim nešto drugo, da osigura i argumentira vladavinu zakona i provedbu donesenih odluka.
Ne tako davno na sjednici Gradskog vijeća predsjednik Salem Marić javno je ukorio direktora Kazališta Ivana Vukoju što je ignorisao zahtjev Vijeća, kao najvećeg zakonodavnog organa Grada Mostara, da dostavi potrebnu dokumentaciju. Vukoja se nije ni zacrvenio. Sve je prešutio.
Nadalje, jedno je tvrditi da su papiri čisti, a sasvim drugo je te “papire” pokazati javnosti. Tvrdnja da je projekat podržan od strane Federalne vlade zato što je dokumentacija besprijekorna, je neutemeljena. Valjda se u Bosni i Hercegovini odavno zna kako se utvrđuju federalni i državni budžeti!?
No, na ovaj način gradonačelnik Mostara prozvao je bivšeg premijera Vlade FBiH Fadila Novalića da Mostarcima objasni zašto i kako je Vlada podržala gradnju zgrade HNK-a. On bi to morao učiniti.
U čestim javnim istupima HDZ-ovi dužnosnici nerijetko se pozivaju i na odluku Gradskog vijeća Mostara od 1.12.2010. godine (Broj: 01-02-320/10), u kojoj je naloženo gradonačelniku Mostara da pristupi izradi regulacionog plana i programa u Centralnoj zoni Grada Mostara.
U članu 8. te odluke u definiranom prostoru dozvoljava se nastavak izgradnje za objekte koji posjeduju odobrenje za izgradnju u skladu sa pozitivnim propisima, a zabranjuje izgradnja novih objekata do usvajanja plana, a najduže u periodu od dvije godine (Službeni glasnik Broj 15 – Strana 1440 Decembar/prosinac 2010. Grada Mostara).
HDZ-ovi funkcioneri, budući da su svi rokovi prošli, da Centralna zona Mostara nikada nije dobila regulacioni plan, pozivaju se samo na član 8, te odluke. Obavezu da izrade regulacioni plan gradske službe preuzele su i prema članu IX Sporazuma Čolak – Tihić od 8.12.2004. godine, kao ključnom političkom dokumentu o jedinstvenoj gradskoj administraciji, u kojem stoji “da će kulturno- historijski objekti i obilježja naroda, crkava i vjerskih zajednica biti tretirani na ravnopravan način, posebno u prostornim, urbanističkim i regulacionaim planovima Grada, u njihovoj izgradnji, rekonstrukciji i održavanju i na način da ne predstavljaju povredu prava, interesa ili vjerskih, odnosno nacionalnih osjećaja drugih”.
Na tim premisima Islamska zajednica je pokušala inicirati i druge vjerske zajednice da zajednički nastupe pred gradskim vlastima u smislu vraćanja za povrat nasilnim putem oduzete imovine i izgradnje objekata od značaja za sve vjerske zajednice što bi uključivalo i nastavak sporne gradnje Crkve Kristova uskrsnuća. Ta ideja je promptno odbijena.
Islamskoj zajednici Odjel za urbanizam Grada Mostara, nakon što su 5. februara 2008. godine i službeno napravili uviđaj na licu mjesta, tek dvije godine kasnije, tačnije 7.3. 2011. godine na osnovu Zakona o upravnom postupku i Rješenja gradonačelnika o ovlaštenju za rješavanje u upravnim stvarima, donio je Zaključak o prekidanju postupka u predmetu izdavanja urbanističke suglasnosti za izgradnju Islamskog kulturnog centra sa pratećim sadržajima.
Pojasnili su da će prekid postupka trajat sve dok nadležni organ ne riješi pitanje planske dokumentacije, odnosno do imenovanja komisije za davanje stručne ocjene.
Očigledno je, iz njegovog politički intoniranog govora, da gradonačelnik Mostara Mario Kordić ni sam do kraja nije analizirao odluke Gradskog vijeća, političke sporazume, dokumente međunarodne zajednice o ovom predmetu, jer mostarska javnost pamti protestnu notu OHR-a (Judge Finn Lynghjem) 26.4. 2000. godine i zamjenika visokog predstavnika šefa OHR-a Jug Žan Pjera Berso (Jean – Pierre Bercot) od 17. aprila 2002. godine, koji su izričito insistirali na transparentnosti u vezi gradnje u Centralnoj zoni Mostara i poštivanju zakona i zakonom propisanih normi.
Bez obzira na činjenicu da OHR danas nema tako jasne i snažne stavove kao nekada i da sam nije učestvovao u donošenju tih odluka, gradonačelnik Kordić nema pravo na favoriziranje političkih nad pravnim argumentima niti favorizirati jednu kulturnu instituciju nad drugom i do beskonačnosti ignorisati zahtjeve Islamske zajednice da izgradi zgradu Islamskog kulturnog centra, jer, kako to sam reče, svaku kulturnu ustanovu bilo kojeg predznaka smatra plemenitom.
I Centar kojeg namjerava graditi Islamska zajednica ima predznak kulturni.
(R.I./Preporod)
Preporod.info
