PIŠE: Alija Redžepovac / novikonjic.ba
Historičari kažu da se točak historije ne može vratiti, ali nekada se čini da se neki događaji iz prošlosti ponavljaju. Kroz historiju znamo sigurno da Davidova zvijezda nikada nije bila simbol segregacije ili stigmatizacije ljudi. Međutim, sredinom tridesetih godina 20. vijeka i pojavom nacizma u Njemačkoj, rasisti su tražili nešto čime bi neke druge ljude označili kao bezvrijednima. Godine 1935. u nacističkoj Njemačkoj na snagu su stupili rasni zakoni, nakon čega je šef glavnoga sigurnosnog ureda Rajha Reinhard Heydrich, tražio načina kako da se obilježe “unutrašnji neprijatelji Njemačke”.
Novembra mjeseca 1938. godine nacisti su izvršili pogrom nad Židovima, nakon čega je Heydrich napisao da Židovi trebaju biti obilježeni u skladu sa Nirnberškim rasnim zakonima. Objasnio je da će se tako narednih godina lakše pronalaziti Židovi i transportirati u koncentracione logore.
Ovu Heydrichovu ideju Hitler će prihvatiti tek početkom Drugog svjetskog rata, kada je ministar propagande Josef Goebbels, podsjetio Hitlera na ideju obilježavanja Židova. Krajem avgusta 1941. godine, Hitler je zvanično dopustio da se donese policijski ukaz, kojim će se regulisati da svaki Židov mora biti obilježen:
“šestokrakom zvijezdom veličine dlana, žute boje, prišivena s lijeve strane grudnog dijela odjeće”.
Pedeset godina kasnije u zemlji koja je baštinila antifašizam, jedan njen narod doživio je sudbinu Židova iz vremena Drugog svjetskog rata. U BiH, u regiji grada Prijedora, s početka 1992. godine, umjesto žute Davidove zvijezde, sljedbenici nacizma koristili su bijele trake za segregaciju muslimana i katolika. Naime, 30. aprila 1992. godine bivša Jugoslavenska armija i članovi SDS- a nasilno su preuzeli vlast u općini Prijedor. Prva odluka koju je donijela srpska vlast, bila je da se iz opštine otpuste svi zaposlenici Bošnjaci i Hrvati.
Mjesec dana kasnije, 31.maja 1992. godine srpsko rukovodstvo općine Prijedor, putem Radio Prijedora pozvalo je muslimane i Hrvate na lojalnost i povjerenje srpskim vlastima. Istaknuta je obaveza da muslimani i Hrvati na svojim kućama i stanovima postave bijeli čaršaf, a u slučaju kretanja na javnim mjestima obavezni su nositi bijele trake oko ruke. Sve ono što se događalo poslije, značilo je smrt. Ubijeno je 3176 ljudi, među kojima je 102 djece.
Tako su neki ljudi crnih i mračnih ideja, bijelu boju koja simbolizira dobrotu, čistoću i sigurnost, pretvorili u crnu boju koja simbolizira smrt i zlo.
