Suđenje Esadu Ramiću i ostalima: Zatvorenik preminuo od batina u Čelebićima

U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Konjica, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorio je o napadu na Bradinu i odvođenju u logor u Čelebićima, gdje je svjedočio premlaćivanju zatvorenika, od posljedica kojih su neki preminuli.

Na poziv Državnog tužilaštva odazvao se Jelenko Gligorević, koji je ispričao da je 25. maja 1992. godine počeo napad na Bradinu, pucanje i granatiranje koje je trajalo dva ili tri dana, te da su svi mještani pobjegli u šume prema selu Jasike u Gornjoj Bradini.

Ujutro, 29. maja, sa bratom Miroslavom i još dva momka – Žarkom i Miroslavom Đorđićem, svjedok je otišao kući vidjeti da li mu je majka, koja je bila nepokretna, živa. Opisao je da je ispred njegove kuće stiglo vozilo “lada“ bijele boje, iz kojeg su izašla dva vojnika sa oznakama Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Prepoznao Pavlovića

– Bio je jedan Pavlović. Njega sam prepoznao, a i on mene, lovac bio. Rekli su nam da pođemo s njima, da moramo dati izjavu – naveo je svjedok, te dodao da ih potom zaustavljaju na punktu koji se nalazio na raskrsnici u Bradini, gdje ih Pavlović predaje Zejnilu Delaliću, komandiru TO-a Konjic.

– Dao mu je papirić na kojem je pisalo da nas oni koji nas budu saslušavali ne tuku – prisjetio se svjedok detalja, nakon čega ih odvode u bivšu kasarnu u Čelebiće, gdje ih smještaju u hangar vatrogasnog spremišta, potom u hangar broj šest sa još oko 250 zatvorenika.

Svjedok je rekao da njega i brata niko nije izvodio niti tukao, ali su izveli Željka Ćećeza zvanog Španac, pretukli ga i vojnici su ga unijeli u hangar.

– Ujutro smo vidjeli da je preminuo. Naređeno nam je da ga u nekom ćebetu iznesemo vani – naveo je svjedok te dodao da je svjedočio i izvođenju Miše Kuljanina, kada se nakon par minuta čuo pucanj i Mišo se više nije vratio u hangar.

On je naveo da je u Čelebićima ostao do 20. avgusta, kada je prebačen kod porodice u Ostrožac.

Imali uniforme, ali nisu kompletirane

Na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da je Srpska demokratska stranka dijelila Srbima oružje i to automatske puške, ali da on nije dobio.

Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993., u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Općinskog štaba Teritorijalne odbrane u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda “Akrepi”, policije i stražari u logoru “Čelebići”.

Vinko Vujičević rekao je u Državnom sudu da je početkom 1992. godine živio u naselju Seonice na području Konjica, te da se u aprilu formiraju jedinice HVO-a Hrvatske odbrambene snage (HOS), te TO-a, koju su većinom činili Bošnjaci.

– Mi smo imali neke uniforme, ali nisu bile kompletirane. Na njima su bile oznake HVO-a – rekao je svjedok i dodao da su i pripadnici TO-a imali uniforme, ali se ne sjeća kakve su im oznake bile.

Deblokada M-17

Svjedok je rekao da su jedinice HVO-a, HOS-a i TO-a 25. maja 1992. godine napale Bradinu, a akcija je trajala dva dana.

– Razlog napada je bio da se deblokira magistralni put M-17 koji su Srbi blokirali, a koji je važio za vitalni interes općine Konjic – naveo je svjedok, kao i da su se mještani Bradine okupili oko puta i Željezničke stanice, odakle su žene i djecu odveli u zgradu škole, dok se nije mogao sjetiti gdje su muškarci odvođeni.

Braniteljicu u zamjeni Ninu Karačić Brković zanimalo je da li su Srbi u Bradini pružali otpor, na šta je svjedok rekao da jesu i to oružani, te da su bili dobro organizovani.

Suđenje se nastavlja 5. jula.

Avaz.ba