Među prvima je progovorio o zločinima paradržavne tvorevine Herceg – Bosne, među prvima krenuo u borbu da se ti zločini kazne.
Profesor Behdžet Mesihović otvorio je proteklih dana i priču o validnosti diploma samoprozvanog legitimnog poglavnika bosanskih Hrvata Dragana Čovića.
Profesor Mesihović u uvodu svoje objave ističe – “ovo ne pišem sa strahom, već sa nelagodom”.
“Sumnje koje ću da iznesem su opravdane, ali ipak su samo sumnje, za koje mislim da se mogu naći dokazi. Sumnjam u vjerodostojnost diploma za magisterij i za doktorat Dragana Čovića (DČ), gdje je sve to unekoliko slično sa diplomama gđe Sebije Izetbegović (SI). Mnogo je takvih sumnjivih diploma i krajnje je vrijeme da se sva takve sumnje preispitaju! Nelagoda je opravdana ako uzmem u obzir činjenicu da živimo u potpuno neuređenom prostoru punom nezadovoljnih i gnjevnih ljudi! Ali, u 82. sam godini i nije mi još mnogo ostalo. Zanemarujem nelagodu i obzir prema gnjevnim, te sa geslom: ‘ako ISTINA nije slobodna, onda ni SLOBODA nije istinita’, hoću da kažem ono što mislim da je ISTINA!”, ističe Mesihović.
Prva sumnja koju iznosi: “Na posljednjem magistarskom studiju na Mašinskom, (to je naziv pred rat, a u toku i poslije rata kad su mnogi nazivi i zakoni promijenjeni da bi skoro sve bilo kao u Zagrebu) na Strojarskom fakultetu Sveučilišta (ranije Univerziteta Džemal Bijedić) u Mostaru, bio sam zadužen za predmet Numerička analiza i programiranje (NAIM). Gdin Dragan Čović je, po datumima u njegovom CV, trebao da pohađa nastavu i položi NAIM, ali se nikada nije pojavio na nastavi, niti je položio NAIM. Nisam imao saradnika na NAIM, te obaveze na NAIM gdin Dragan Čović nije mogao da obavi kod nekog drugog profesora”.
Sumnja broj 2: “Na istom Mašinskom fakultetu jedan predmet držao je, kao i ja bez saradnika, prof dr sc NN1, koga odlično poznajem, jer smo, kao i mnogi drugi profesori Univerziteta, logorovali u Dretelju, Heliodromu i drugim konclogorima HDZ ili HVO (ova dva entiteta potpuno su sukladni i zajednički su obavili svoja zločinačka djela u Mostaru i Hercegovini i nekim dijelovima Bosne), gdje smo imali vremena da se dobro upoznamo. U februaru 2021. godine našao sam se sa kolegom profesorom NN1 u Velikom parku, sad je to, po zagrebački, park Zrinjevac. Kad sam NN1 rekao za razlog razgovora, dobri čovjek, sa prepoznatljivim strahom, tražio je da to bude usamljeno mjesto bez ljudi. Bilo je hladno i nismo se dugo zadržali, jer je NN1 osjetljivog zdravlja, što je posljedica logorovanja u vrlo teškim životnim uslovima. Na pitanja o tome da li je Dragan Čović pohađao i položio njegov predmet na Mašinskom fakultetu, NN1 je pokazao tako panični strah, da je to za mene predstavljalo dokaz da je moja sumnja opravdana, jer u suprotnom, moj prijatelj profesor NN1 bi jednostavno, bez straha, potvrdio da je Dragan Čović položio njegov predmet na MS. Kod ovog događaja u Velikom parku bila je prisutna jedna osoba, nadalje XY, koga sam djelimično upoznao sa razlogom sastanka sa NN1”.
Treća sumnja profesora Mesihovića: “Sastao sam se u hotelu Bristol u Mostaru sa jednim od profesora i ovlaštenih lica sa sad Strojarskog /ranije Mašinskog/ fakulteta u Mostaru. Pozitivan, nacionalno potpuno neostrašćen, čovjek, nadalje NN2, bio je raspoložen i dugo smo sjedili i pričali o davno prošlim zajedničkim događajima vezanim za život na SMF (strojarsko-mašinskom fakultetu). Skrenuo sam neprimjetno priču na karijeru akademika prof. dr. sc. i predsjednika HDZ Dragana Čovića. NN2 je bio dobro upućen u to, posebno oko obrazovanja Dragana Čovića na SMF, jer je dugo radio kao prodekan i dekan na SMF u Mostaru baš u vrijeme kad je Čović postajao magistar i dr nauka na SMF. A ja sam, da bih se spremio za taj razgovor, izučio pomno CV od Dragana Čovića. Naš razgovor tekao je bez zapinjanja. Do neslaganja dolazi kad pitam NN2 o naslovu, ili temi, magistarskog rada Dragana Čovića.
NN2 tvrdi da ne zna ništa o tome, jer je Dragan Čović, kako reče NN2, magisterij branio u Sarajevu. Ne protivriječim mu, mada iz CV Čovića znam, a i NN2 bi to morao znati, jer je u to vrijeme bio važna osoba iz uprave SMF, da je Čović, kako piše u CV, dostupnom na Google-u, magistarski rad odbranio na SMF u Mostaru, a ne u Sarajevu. Kako vidite i treća sumnja ima osnova, ali bi je trebalo dokazati. Razgovoru koji sam vodio sa kolegom NN2 prisustvovao je i XY, koji je bio prisutan i kod razgovora sa NN1. XY sam samo djelimično upoznao sa svrhom mojih razgovora i sa NN1 i sa NN2, tako da može da bude svjedok, ako to bude potrebno i ako pristane da otkrije svoj identitet”.
Mesihović dalje navodi, “što se tiče moje nedoumice, uspio sam skoro potpuno da je potisnem, jer bi svaki pokušaj da me se ušutka, ili da mi se nanese bilo kakva šteta, značilo priznanje da su moje sumnje istinite. A naći će se već neko ko će da ih iskoristi da bi se napravio red u našoj Bosni. Jer nered u Bosni prijeti da dovede do nereda na cijelom Globusu, još većem nego što je to u Ukrajini. U suprotnom, ako se ne otklone sve sumnje i ne preispitaju sve sumnjive diplome, to će nas dovesti do totalnog rasula i besmisla!”.
“Prigovoreno mi je da su tri osobe, koje se pominju označene sa: NN1, NN2 i XY, umjesto da su navedena njihova stvarna imena. To je urađeno zato što te tri osobe, na vlastiti zahtjev, imaju pravo da ostanu anonimne, da ne bi bile izložene pritisku i neugodnostima. A sad recite otvoreno, šta bi, konkretno, dobio neko kome bih šapnuo njihova imena?! Da vam pomognem: taj bi samo zadovoljio svoju radoznalost i dobio priliku za trač! A bahati nacionalisti, koji ih jako mnogo, šta bi oni mogli da urade? – to vi odgovorite i nemojte ništa više da me pitate, jer neću da se ovo pretvori u kviz ili trač! Nego, bez ustručavanja, proslijedite dalje, da što više ljudi ovo sazna”, zaključio je Mesihović.
Inače, Mesihović je više puta pisao da ga je predsjednik HDZ-a BiH bez njegove volje koristio kao robovsku radnu snagu za rad u fabrici zrakoplova Soko u više navrata u 7. i 8. mjesecu 1993.
Cijeli intervju profesora Mesihovića za hrvatski Nacional možete pročitati na OVOM LINKU.
