Kompozitor i član žirija “Zvezda Granda” i njegova kćerka pjevačica Aleksandra Stojković Džidža često nastupaju zajedno, kao što je to nedavno bio slučaj u Njemačkoj.
Na pitanje kako izlazi s očevom popularnošću, Džidža kaže:
– Glupo bi bilo kada bih rekla da mi to smeta, naravno da mi ne smeta, ali navikla sam se ja na sve to. Baš kada smo sletjeli u Frankfurt, pa sam posmatrala ljude koji su trebali da polete za Beograd, onako u prolazu sam uhvatila nekoliko ljudi koji ga snimaju. Ja imam svoju publiku, raju, on ima svoju. Ustvari, ovaj moj dragi otac je univerzalan.
Drugarski odnos
Nakon ovog Džidžinog odgovora, Bosanac je kroz smijeh rekao:
– Lijepo pričaš, kćerko, trebala bi tako i nastaviti.
Pitali smo Bosanca je li ranije mogao pomisliti da će njegova kćerka jednog dana biti pjevačica i stajati s njim rame uz rame na bini.
– Oduvijek sam želio da ona bude “pjevaljka”, ali ona je “nažalost” odlučila da završi fakultet, pa neće da bude “pjevaljka”, već će da bude fakultetski obrazovana pjevačica, što mene čini sretnim i ponosnim ocem i to mi je veliko zadovoljstvo. Nije što je ona sada tu, što je moja kćerka, ali Džidža je dobar čovjek, odličan pjevač, jako lijepa odgojena djevojka. Ona i ja imamo jedan drugarski odnos, potpuno smo otvoreni jedno prema drugom, pa čak i u komunikaciji. Ponekad ja malo pređem granicu roditeljske pristojnosti, znam opsovati, ali ona se odmah okrene majci, požali se Dunji, a onda ona udari na mene, izriba me, pa ja budem manji od makova zrna – govori nam Bosanac.
Džidžu smo pitali šta bi promijenila na svom ocu?
– Po pitanju njegovog karaktera ima više stvari, ali ima jedna stvar koja me baš nervira, a to je da on svoj telefon ostavi pola metra od sebe, pa onda jednostavno ne razmišlja o tome gdje ga je ostavio, pa onda pita mene, mamu, da li mi znamo gdje mu je telefon? I onda nastane panika, ali mislim to je ta njegova zaboravnost ili jednostavno rečeno: “Ma, baš me briga”, Džidža ili Dunja znaju gdje mi je telefon”. Ne, ne nije dementan, već jednostavno ima tu neku dozu panike u sebi, pa onda mama i ja to stišavamo.
Zanimalo nas je kako je Bosanac, iako je stalno na putu i na snimanju novih emisija, uvijek tako dobro raspoložen?
– Baš ovih dana razmišljam da bih volio da se vratim na Radio Beograd, da imam svoj stalni posao. Kad kažem da sam se umorio, da ne mogu više, moja supruga Dunja odmah mi kaže: “Hajde, šta si se umorio, šta ćeš mi u kući, idi…”. Ma, šalim se. Nisam se umorio, ja samo izbjegavam da se družim s mojom generacijom. Jer, kada sam s njima u društvu jedini razgovori koji se među nama vode su razgovori o bolesti, ko koju terapiju uzima, kako skidaš veliki pritisak i tako dalje. Ma, samo druženje s omladinom, pa nekad budem gori već oni – govori Bosanac.
Pitali smo ga da li misli da bi danas imao ovakvu popularnost da nije u “Zvezdama Granda”.
Bosanac: Neka je halal pjevačima.
Ljudi iz sjene
– Kod nas su autori i ljudi koji rade iz sjenke vrlo zapostavljeni i vjerovatno bi 99 posto ljudi, naročito mladi, pitali ko sam ja, ko je taj čikica, jesam li živ? “Zvezde Granda” su doprinijele dosta toga, da budem u žiriju, da kažem dosta toga što imam reći. Zadovoljan sam i zahvaljujući popularnosti emisije, a kojoj sam vjerovatno i doprinio. Nisam nikad, žargonski rečeno, tezgario, a pjevači su bili ti koji su tezgarili i, nažalost, tolike pare uzimali i uzeli, ali neka im je halal.
To je stvar države i uređenja kako ekonomskog tako i političkog, a bilo je toga čak i u nekadašnjoj Jugoslaviji, dok je na Zapadu drugačije. Amerika je uredila pravila ponašanja prije više od 70 ili 80 godina. Zna se ko kosi, a ko vodu nosi. Jedino su tu stvari postavljene ispravno i fer – ističe Bosanac.
Četiri godine
Džidžu smo pitali kada će nova pjesma koju bi joj napisao otac.
– Evo već četiri godine ulazimo u to pitanje, pa će biti da ću ja prije dobiti diplomu i mahati njemu ispred nosa, nego pjesmu. Zaista se nadam da će da se malo aktivira i napiše mi dobru pjesmu – govori nam Džidža.
Sjedim sa Sašom Popovićem u žiriju “Zvezda Granda” koji je moja generacija… Što se tiče materijalne strane, on je na prvom mjestu, a ja sam na drugom, on se obezbijedio, on ne mora, a ja neću i ne moram, kaže Bosanac.
Avaz.ba
