Kao dijete je bila očarana glasovima sevdaha, načinom izvedbe, zahtjevnosti pojedinih sevdalinki. Pjeva od svoje desete godina, a zajedno sa kolegama etnomuzikolozima, Damirom Galijaševićem i Zaninom Berbićem danas vodi Fondaciju Sevdah. Magistrica je arhitekture i, kako kaže, aktivnosti bazira na zaštiti graditeljskog naslijeđa, a u sevdahu na zaštiti nematerijalne baštine. Osim navedenog, ova svestrana mlada žena je i dizajnerica namještaja za kućne ljubimce
- Kako biste svojim riječima definisali sevdalinku?
– Sevdah i sevdalinka su način života, jedinstvena emocija i pjesma koja popravlja duše. Sevdalinka je naše najvrijednije nematerijalno naslijeđe.
- Sevdalinka Vas je opčinila još dok ste bili dijete, što je vrlo neobično. Otkud ljubav prema sevdalinci?
– Ljubav sam naslijedila od oca koji svira harmoniku čitav svoj život i koji me naučio najljepšim sevdalinkama. Kao dijete sam bila očarana glasovima sevdaha i načinom izvedbe, zahtjevnosti pojedinih sevdalinki i zadržala sam taj osjećaj i danas.
- Možemo li ukratko rezimirati Vašu dosadašnju interpretatorsku karijeru?
– Dva studijska albuma, niz koncerata i festivala širom Europe, Kanade i Amerike posvećenih pjesmi sevdalinci. Radujem se svemu što dolazi.
- Vjerujem da je teško izabrati jednu, ali koje su Vam najdraže tri sevdalinke?
– Izdvojila bih: „Okreni se niz đul bašču“, „Ah meraka u večeri rane“, „Evo srcu mom radosti“.
- Ko su Vam bili ili još uvijek jesu uzori?
– Uzori su interpretatorice poput Zehre Deović, Bebe Selimović, Zore Dubljević, Silvane Armenulić, Hanke Paldum i drugih.
- Imali ste priliku i da zajednički nastupate sa velikim zvijezdama sevdaha. Možete li navesti neka imena?
– Bila je čast pjevati rame uz rame sa Bebom Selimović, Zehrom Deović, Zorom Dubljević, Mehom Puzićem, Nedeljkom Bilkićem, Nedžadom Salkovićem, Muhamedom Mujkanovićem, istinskim doajenima sevdalinke.
- Nastupali ste i u inostranstvu. U kojim sve zemljama?
– Put sevdaha me vodio do regiona, Švedske, Poljske, Njemačke, Austrije, Slovenije, Holandije, Turske, Amerike i Kanade.
- Mogu li stranci da osjete emociju koju nosi sevdalnika i šta obično pitaju?
– Čak i kada ne razumiju tekst, evidentno je koliko emotivno dožive sevdalinku i to mi je oduvijek fascinatno. To je dokaz da je emocija i energija jedinstvena i jezik je koji svi razumijemo.
- Da li se sevdalinka uopšte može prevesti na druge jezike?
– Nisam pokušavala prevesti kompletne tekstove, ali neke stihove jesam. I na tim primjerima mi je zanimljivo da suštinu često ne mogu prevesti. To je nešto što je karakteristično za naše jezičko područje i to je bogatstvo našeg jezika.
- Šta je bio prelomni momenat u Vašoj dosadašnjoj karijeri?
– Rekla bih da je kod mene bio uvijek neki fini kontinuitet u njegovanju sevdalinke. Svi uspjesi su niz i rezultat dugogodišnjeg rada. A sve ono što me čeka, uz rad, dobre saradnike, uz sreću i zdravlje, tek trebaju da budu sjajni i pozitivni momenti u mojoj karijeri.
- Čini se da uprkos raznim trendovima, sedvalinka ipak ima svijetlu budućnost u BiH?
– Baština je uvijek in, kao i sevdalinka. Kao izvođači nove generacije, donosimo i baštinimo sevdalinku na sebi svojstven način.
- Neki mlađi izvođači, međutim, ne prezaju od toga i da sevdalinku djelimično modernizuju nekim novim aranžmanima i/ili instrumentima. Kakav je Vaš stav o tim „korekcijama“?
– Sevdalinka doživljava svoju modernizaciju kroz vrijeme, što je negdje i prirodno, ali po meni je izvorno uvijek najljepše, bez obzira na sve obrade i izmjene. Dobro je da imamo takvu vrstu izbora i mogućnosti usporedbe, dobro je i čuti kako umjetnici osjete i dožive neku pjesmu, a često se razlikujemo baš po tom senzibilitetu.
- Neki međutim kažu da je sevdalinka tokom prenošenja sa generacije na generaciju generalno svakako preživljavala određene vokalo-muzičke promjene?
– Naravno da su se dešavale određene promjene, od akapela izvođenja do pjesme uz saz, potom uvođenja harmonike i drugih instrumenata, uz ozvučenje i sva moguća pomagala. Ono što je uvijek jedinstveno jeste emocija, koja je po meni ključna i najvažnija u bilo kojoj opciji.
- Da li ste zadovoljni prostorom koji tradicionalna muzika dobija u javnom prostoru i medijima s obzirom da ne spada u komercijalnu muziku?
– Voljela bih da tradicionalna muzika ima puno više medijskog prostora, da se mnogo više snima, producira i konzumira. Vjerujem da ćemo to mijenjati u budućnosti, zajedničkim snagama. Osnivanjem Fondacije Sevdah, zajedno sa kolegama etnomuzikolozima, Damirom Galijaševićem i Zaninom Berbićem, gradimo svoju platformu za izdavaštvo, organizaciju koncerata sevdalinke i arhiv svega vrijednog iz prošlosti.
- Možete li nam reći malo više o Fondaciji Sevdah. Kako ste došli na ideju, na čemu trenutno radi?
– Fondacija Sevdah je kulturna, istraživačka i arhivska organizacija koja se bavi očuvanjem i afirmacijom sevdaha i sevdalinke kao duhovne prepoznatljivosti bosanskohercegovačkog života, te čiji je osnovni cilj njegovanje bosanskohercegovačkog duha u muzičkoj umjetnosti, sa posebnim akcentom na sevdalinku. Fondacija Sevdah okuplja istomišljenike, kreira veliki arhivski fond sačinjen od napisa o sevdalinci, notnih zapisa, tekstova, sjećanja doajena sevdalinke i fotografija iz njihovih privatnih ostavština, potiče na produkciju novih snimaka sevdalinki u interpretacijama vrhunskih izvođača svih generacija, te potiče na pisanje novih publikacija, istraživačkih izvještaja, knjiga i zbirki pjesama, vodeći računa o njihovoj referentnosti. Trenutno radimo na novim izdanjima, pripremi koncertnih aktivnosti koje ćemo svakako najaviti na našim društvenim mrežama. Na ideju smo došli zajednički, iz potrebe da imamo vlastitu platformu za promociju različitog vrijednog sadržaja i to se pokazalo kao izuzetno vrijedan projekat i iskorak.
- Koji koncert / nastup nikada nećete zaboraviti?
– Svaki koncert je bio značajan i vrijedan na svoj način. Teško je izdvojiti samo jedan, ali ovaj posljednji na kojem sam pjevala je bio poprilično poseban. Agencija Balkantina je organizovala jedan meditativni koncert sevdaha, gdje smo bez ozvučenja, uz gitaru, pjevali najljepše sevdalinke, a prisustvo 30-tak ljudi koji su pjevali uglas učinilo je to da atmosfera bude potpuno drugačija od standardnog koncerta i mislim da smo svi napunili dušu.
- Zanimljivo je da ste osim formalnog muzičkog obrazovanja Vi i diplomirana arhitektica. Kakva je kombinacija sevdaha i arhitekture?
– Magistar sam arhitekture i bazirana sam na zaštitu graditeljskog naslijeđa, a u sevdahu na zaštiti nematerijalne baštine. Rekla bih da se ove dvije ljubavi odlično isprepliću i da sam pronašla svoj put.
- Još je, međutim, zanimljivije i da ste i dizajnerica namještaja za kućne ljubimce. Možete li nam prvo pojasniti šta znači „namještaj za ljubimce“?
– Multifunkcionalni namještaj za ljubimce i ljude jeste namještaj koji koriste i ljubimci i ljudi. To su npr. noćni ormarić koji ima pored svoje osnovne funkcije i funkciju ležaja za ljubimce, zatim komodica koja izgleda kao normalna komodica, ali je ujedno i wc za mačke. Osim toga, u ponudi su i hranilice i ležaji za ljubimce.
- Logično pitanje koje slijedi – kako Vam to pade na pamet i kako je sve počelo?
– Željela sam u svom domu dizajnirati komade namještaja koji će biti multifunkcionalni i koristiti i meni i mojim kućnim ljubimcima, mojim macama Blue i Freyi. Shvatila sam da je to i odlična biznis ideja jer se dopalo mojim kolegama, prijateljima, a na kraju i brojnim kupcima koji su se odlučili kupiti proizvode Šapa LAB Brenda.
- I šta pokazuju dosadašnji rezultati ovog pomalo neobičnog businessa?
– Imamo brojne zadovoljne kupce i njihove šape. Ta radost i feedback koji dobijem je neprocjenjiv.
- Kako izgleda sam proces kreiranja namještaja za kućne ljubimce?
– Svaka ideja nastaje od skice, a proizlaze iz potrebe ljudi i ljubimaca koji dijele moderan dom, razrađuje se do najsitnijih detalja, uvijek bude više prototipova koje testiram, dok ne dođem do finalnog proizvoda kojim sam zadovoljna. Sve proizvode testiraju upravo šape, mali i veliki ljubimci, mačke i psi.
- Šta je to što Vaše proizvode izdvaja od ostalih?
– Benefiti „Šapa LAB“ proizvoda su kvalitet, prepoznatljiv dizajn, dugotrajnost proizvoda, multifunkcionalnost u prostoru (služe i ljudima i ljubimcima), također smo i eco osvješten brend jer koristimo prirodne i netoksične materijale u izradi namještaja. Naše hranilice su povišene i imaju nagib koji olakšava ljubimcima ishranu. Naši ležaji se izrađuju od kvalitetnog mebl štofa i punjeni su sjeckanom spužvom, pa time garantujemo dugotrajnost proizvoda i maksimalnu udobnost za ljubimce. Kombinacije boja i mogućnosti su brojne, tako da se uklapaju u svaki enterijer.
- Imate li nekoga ko Vam pomaže u ovom poslu?
– Naravno, moji saradnici su stolari i šnajderi koji vrijedno izrađuju namještaj i opremu „Šapa LAB“, pa je i ideja i izrada potpuno domaći proizvod. Tu su i moji mentori od kojih mnogo učim i koji pomažu da naš brend svaki dan sve više napreduje.
24. Gdje na internetu drugi mogu pronaći potrepštine za svoje kućne ljubimce?
– Mogu nam se javiti na naše facebook i instagram profile, kao i naručiti sve proizvode na web shopu www.sapalab.ba.
- Je li izazov raditi sve te poslove i kako organizirate svoje vrijeme?
– Veliki je izazov i odricanje, ali je i ljubav, pa je sve jednostavnije i lakše. Uz podršku dragih ljudi i zajednički rad kolega dolazimo do malih ciljeva koji rezultiraju uspjesima.
- U skladnom ste braku sa glumcem Arminom Omerovićem. Koliko je teško harmonično uskladiti obaveze, ali i potrebe dvoje umjetnika?
– Izazovno je, ali i prelijepo. Umjetnik umjetnika najbolje razumije. Udvoje je lakše i ljepše.
- Postoje li možda neke ideje da zajedno pokrenete neki projekat mada ne sumnjam da ste svakako jedno drugom najveća podrška?
– Imamo zajednički projekat, nazvali smo ga film i sevdah u tri čina. To je fuzija sevdaha i Arminovih monologa i filmova koji se isprepliću i naslanjaju jedno na drugo, a zajedno pričaju priču o našem zavičaju. Gostovali smo u Čikagu, Torontu, Geteburgu, Roterdamu, Zagrebu i širom BiH sa našim programom.
- Kako gledate na proteklu godinu?
– Bila je izuzetno uspješna, ponosna sam na brojne koncerte, uspjehe u biznisu i rad u domenu arhitekture. Jednako se radujem svemu što dolazi.
- Kakvi su Vam budući muzički planovi, odnosno da li već sada nešto pripremate?
– Plan je da u ovoj godini pripremim i završim novi album i tome se najviše radujem.
- Kako održavate glas?
– Upjevavam se i treniram glas, imam neke vježbice koje volim proći i onda sam sigurnija i na sceni.
- Kakva je Alma privatno, kakva su interesovanja izvan muzike?
– Volim da kuham, treniram, plešem. Bitno mi je da sam u pokretu i to me uvijek inspiriše.
- Gdje u slobodno vrijeme potražite mir, imate li neku omiljenu lokaciju za bijeg od stresa i gradske vreve?
– Armin i ja najviše volimo „pobjeći“ na more, a u Sarajevu prošetam Darivom, Vrelom Bosne, Trebevićem.
- Možete li se prisjetiti neke zanimljivosti sa nekog nastupa?
– Opet ću pomenuti posljednji nastup jer mi je najsvježiji, a zanimljivo mi je bilo kada su mi prišle majka i njena kćerka koja dugo godina živi u inostranstvu, nije imala doticaj sa sevdahom i nije bila mnogo zainteresovana za tu vrstu muzike. Nakon koncerta je rekla da će aktivno početi slušati sevdalinke i da odavno nije čula nešto bolje i svježije. Takvi momenti su mi najvrijedniji i na to sam najponosnija.
(Magazin Start BiH)
