Poučna priča u kojoj na vidjelo izlazi ono dobro u ljudima, a pogotovo u djeci neopterećenoj svijetom u kome žive…
- Imam prodavnicu bicikala, i svaki dan u nju svraća jedan mali Rom, koji me pita da mu dam pare za doručak da nešto pojede. Iako mu uvijek dam nešto sitniša, taj dan sam bila opterećena svojim problemima i nervozna, i rekla sam mu, malo povišenim tonom da nemam para, da toga dana ni ja nisam ništa jela i da izađe iz moje radnje.
- Poslušao me je i izašao bez riječi iz prodavnice.
- Na moje iznenađenje, vratio se nakon nekih 15-tak minuta. U ruci je nosio jednu kiflu na papiru, koja je bila podijeljena na dva dijela. Zamolio me je da je podijelimo.
Kad je to vidjela, nešto joj se stislo u grlu, i nije mogla vjerovati. Samo mu je rekla:
- Izaberi bicikl koji želiš da ti poklonim. A nikad slađu polovinu kifle nisam pojela nego tad…”
