Prvo sam usnio princezu
kako joj prsti vezu
most do moga oka
i dočekao da stane
u moje stihove raspjevane
sreća od suza duboka
Sanjao princa juče
osmijeh mi novi obuče
u bajku da krenem s njim
cipele od medne rose
krase nam noge bose
da se još ponosim
Skupa u bajku stali
gdje stignu oni mali
što život im je san
Gdje se i osmijeh kroji
da svakom lijepo stoji
još suncem zlatnim počešljan
U bajci našao vilu
njiše sreću u krilu
dok štipam lice svoje
Oblakom bijelim koračali
ruku pod ruku da ne bi pali
prstima stezali strahove svoje
U bajku pjesnik sasvim je stao
život je ovdje iskapao
da se brigama nasmije
a Princ to sunce rođeno malo
na dlanove mu drhtave palo
pa dušu grije li grije…
13.3.2023. u 8,29 sati
Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
