Ima li ičeg tužnijeg od muškaraca koji hoda sa strane dok se žena bori s troje djece?
Ponovo je dio javnosti ostao šokiran izjavom psihijatra Jovana Marića koji je u jednoj emisiji rekao da kad imate ljubavnicu, to znači da je ljubav u pitanju.
Piše: J. Kešanski
“Ljubavnica kreće od riječi “ljubav”. Imati ljubavnicu znači da je ljubav u pitanju … a žena je partnerka stalna, majka djece.”
Tu se nije zaustavio, pa je poentirao:
“Prije smo izvodili za 8. mart žene na večere, igranke. I danas muškarci to rade, ali se napiju od muke, dok za 14. februar izađu na ista mjesta ali sa mlađim ljubavnicama.”
Nije on, nažalost, mnogo pogriješio, ali nikako nije smio ovim da se diči kao velikom istinom, jer takav odnos prema ženi je za osudu i prije svega duboko žaljenje.
Nije mali broj žena koje su vremenom za muža postale “samo majke djece” pa ih oni shodno tome tek ponekad izvedu na večeru kao epohalni događaj koji će uslijediti tek kad oribaju kuću, rasprostru veš, pozovu svoju majku da pričuva djecu, a djeci objasne da će se brzo mama vratiti, izljube ih million puta kao da idu u rat (iako cijela ta večera s njim neće ni biti bolja od tihog rata).
Ne generalizujem, opisujem neke, ne tako usamljene slučajeve u kojima muškarac svoju ženu rođenjem djeteta prestane vremenom da gleda kao svoju ljubav, svoju ljubavnicu, već kao “nervoznu, premorenu ženu koja se zapustila i nema vremena da se pozabavi njegovim željama” (ne pitajući se nijednog momenta zašto je to tako).
On bi da ona nakon desetočasovnog posla, pripremanja večere, domaće zadaće sa djecom, ribanja kuće, obavljanja nabavke, u čemu on učestvuje tek onoliko koliko mu poslijepodnevni odmor dozvoli i tiket u kladionici, uveče horna, namirisana, u seksi vešu zadovolji njegove želje… u suprotnom on će vremenom da nađe ljubavnicu.
Neku koja nije rađala, koja ima vremena da vodi računa o sebi, da se pirlita za njega, da mu ispunjava sve njegove fantazije, koja neće pričati o dugovima, o domaćoj zadaći, o vaspitačicama, pubertetu, zdravstvenim tegobama koje je naklemila noseći veći dio na svojim leđima… zbog čega se on, kako je rekao Marić, napija kad je izvede na večeru, dok sa ljubavnicom uživa.
Ljubavnica mu titra ego i još ponešto. Ona ga, za razliku od žene (koja glavu od obaveza ne može da digne) primjećuje, hvali, ona želi svuda, naravno sa njegovim parama, i on je spreman da joj sve to priušti. Kao neka vrsta trampe: ti meni ispuni moje potrebe, a ja ću tebi tvoje.
Užasnuta sam muškarcima (isto važi i za žene) koji strast traže sa strane, koji su spremni da varaju žene, kupuju ljubavnicama skupocene ogrlice, a “majci svoje djece” magičnu krpu i novog praška, koji će ljubavnicu odvesti u luksuzni restoran mjesecima ranije rezervisanih mjesta, a ženu do lokalnog fast fooda na dvije pljeskavice s lukom koje će pojesti do kuće, s nogu. Poslije će reći da joj „smrdi iz usta“.
Užasnuta sam muškarcima koji polude kada brak prestane da bude ono što su oni očekivali, pri tom nijednog momenta ne razmišljajući koliko su oni doprinijeli tome (jer brak nije jedno) i koliko tereta skidaju, a koliko stavljaju na leđa svojih žena.
Ima li nečeg tužnijeg od muškaraca koji vija strast sa strane, pa još odlijepi ko dripac cmačujući se po nekim tamnim ćoškovima kafića ili u kolima na parkingu, dok žena hrani, kupa i uspavljuje troje djece?
Nije ona sama kriva.
Ko može da zna kakav će muž postati godinama? Ni za sebe nije mislila da će postati samo “partnerka stalna”.
I nije uvijek tako lahko spakovati troje dece i otići, iako je najlogičnije.
Ova država nije baš blagonaklona da pomogne samohranim majkama koje, recimo, zarađuju minimalac sa kojim treba početi život iz početka.
Nije ni društvo blagonaklono, jer koliko god mi mislili da su se žene izborile za neke slobode, one će uvijek biti krive ako odu, ako ga napuste.
“Pa samo je malo htio da se opusti sa strane, moš misliti. Ne tuče te, jebala ga ti!”
Pritom, koliko god taj neki muškarac odlijepio za svojom ljubavnicom, brak teško da će da napusti. Tu ima tri obroka, opeglano, oprano, “stalnu partnerku i majku djece”, “mirnu luku” iz koje odlazi kad poželi i kojoj se vraća sa gomilom laži i muljanja. Ne kocka se sa tim.
Zato, bravo za sve one muškarce koji vole svoju djecu tako što poštuju i vole njihovu Majku, svoju suprugu, svog saborca, druga, svoju makar i jednom mjesečno ljubavnicu. U razdrljenoj pižami, umornu, zbunjenu, ali jaku i požrtvovanu.
Bravo za sve one muškarce koji su shvatili da je “posao” ljubavnice da uvijek bude napirlitana, cvrkutava, titrajući prema njegovom egu nastrojena. Zna ona za onu “ti meni, ja tebi”.
Bravo za sve one muškarce koji su skapirali da muškarčina ne postaješ kada varaš, već kada shvatiš da ljubav trpi preobražaje od strasti i zaljubljenosti, do poštovanja i duboke ljubavi prema sopstvenoj ženi.
I da pomaganjem supruzi ne postaju papučari, nego ravnopravni partneri u braku i odgoju djece koja su i njihova , zar ne?
Budi muškarac, pa se razvedi ako ti je žena dosadna, naporna, ako moraš da piješ kad si sa njom na večeri. Daj joj alimentaciju, obezbijedi djecu, pa onda ne moraš više u tamne ćoškove i na parking.
Marićeva izjava da je žena “samo majka djece” dala je poleta svim onim nedoraslim primjercima koji će špricati parfem po tijelu i genitalijama, ali tek nakon što “obave” večeru sa “samo majkom djece” i vrate je već do 19 časova kući da okupa i uspava djecu… dok primjerak uz zvižduk, sa skupim poklonom u džepu ide da se nađe “sa prijateljima”, ne zna kad će se vratiti.
